Časni Kur'an Stranica 380

I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"

"Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."

"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"

I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.

"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"