Sura En-Neml — Ajet 40

Značenje riječi:

• "Onaj koji je imao znanje iz Knjige" – misli se na čovjeka koji je posjedovao znanje iz Božije Knjige, a prema predajama to je bio Asif ibn Berhija, jedan od učenih ljudi iz vremena Sulejmana, a.s.
• "Prije nego što ti se vrati pogled" – prije nego što trepneš okom, tj. u trenu, bez ikakvog odlaganja.
• "Da me iskuša" – da provjeri moju zahvalnost ili nezahvalnost.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je ifrit iz džina ponudio da donese prijestolje kraljice Sabe prije nego što Sulejman, a.s., ustane sa svog mjesta, jedan čovjek koji je imao znanje iz Božije Knjige – a to znanje uključivalo je i Allahovo Veliko Ime kojim se, kada se Njime zazove, odgovara – rekao je: "Ja ću ti ga donijeti prije nego što se tvoj pogled vrati, odnosno prije nego što trepneš." On se obratio Allahu svojom molbom, i Allah mu je odgovorio, te je prijestolje doneseno u trenu.

Kada je Sulejman, a.s., vidio prijestolje kako stoji pred njim, prepoznao je da to nije od njegove moći niti od moći bilo kojeg stvorenja, već je to čisti Allahov dar i milost. Zato je rekao: "Ovo je od dobrote mog Gospodara – On me time iskušava hoću li biti zahvalan na Njegovim blagodatima ili ću biti nezahvalan." Zatim je naglasio da zahvalnost donosi korist onome ko zahvaljuje, jer time čuva postojeće blagodati i privlači nove, dok Allahu ne treba ničija zahvalnost. On je Bogat i ne ovisi o zahvalnosti Svojih robova, a Njegova je plemenitost tolika da obasipa dobrima i one koji Mu zahvaljuju i one koji su nezahvalni, a onda će ih sve nagraditi ili kazniti na ahiretu.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijednost znanja – Znanje koje čovjek posjeduje može biti uzrok velikih stvari. Onaj ko je imao znanje iz Knjige uspio je donijeti prijestolje u trenu, što pokazuje da je znanje moć koju je Allah dao Svojim odabranim robovima.
2. Priznavanje Allahovih blagodati – Sulejman, a.s., i pored svog ogromnog kraljevstva i moći, nije pripisao zaslugu sebi, već je odmah prepoznao da je to od Allaha. Ovo nas uči da svaku blagodat trebamo pripisivati Allahu i biti Mu zahvalni.
3. Zahvalnost je za dobrobit čovjeka – Čovjek koji zahvaljuje Allahu, zapravo čini dobro sebi, jer zahvalnost otvara vrata novim blagodatima i čuva postojeće. Allah ne treba našu zahvalnost, ali nama je ona prijeko potrebna.
4. Allahova neovisnost i plemenitost – Allah je Bogat i ne ovisi o nikome. Njegova je plemenitost tolika da daje i onima koji Mu nisu zahvalni, ali će na kraju svako dobiti ono što zaslužuje. Ovo nas uči da se ne trebamo uzdati u svoja djela, već u Allahovu milost i dobrotu.
5. Iskušenje kroz blagodati – Blagodati koje Allah daje nisu samo uživanje, već i ispit. Svaka blagodat je prilika da pokažemo svoju zahvalnost ili nezahvalnost, a to će biti mjerilo naše vjere i karaktera.