Sura El-Bekara — Ajet 184

Značenje riječi:

• Ejjāmen ma'dūdāt – ograničeni, tačno određeni dani (ramazanski mjesec).
• Juṭīḳūneh – oni koji ga mogu podnijeti, odnosno koji su u stanju postiti, ali im je to vrlo teško (poput starih i nemoćnih).
• Fidje – otkup, nadoknada.
• Teṭawwa'a – dobrovoljno učiniti više od obaveznog.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, je propisao post u ograničenom broju dana – to su dani ramazanskog mjeseca. Onome ko je bolestan, pa mu post predstavlja veliku teškoću, ili je na putu, dozvoljeno je da ne posti, ali je dužan da nadoknadi propuštene dane u drugim danima u toku godine.

Onima koji su u stanju postiti, ali im to izaziva veliku teškoću – poput staraca i nemoćnih osoba od kojih se ne očekuje oporavak – propisana je fidja: hranjenje jednog siromaha za svaki propušteni dan. Onaj ko dobrovoljno da više od toga, bit će mu to nagrada i dobro. Međutim, post je bolji od fidje, jer u njemu je velika nagrada i čista pokornost Allahu – ako ljudi znaju vrijednost i vrlinu posta.

Ovaj ajet se odnosi na početnu fazu propisivanja posta, kada su vjernici imali izbor: postiti ili dati fidju. Kasnije je to ukinuto obaveznim postom za svakog sposobnog i zdravog muslimana, a fidja je ostala samo za one koji trajno ne mogu postiti.

Pouke iz ajeta:

1. Islam je olakšao vjernicima – bolestan i putnik imaju dozvolu da ne poste, što pokazuje da vjera ne želi čovjeku poteškoću.
2. Post je dragocjeno ibadet kojim se čovjek približava Allahu i čisti svoju dušu – zato je bolji od fidje.
3. Dobrovoljno davanje i povećanje u dobročinstvu donosi čovjeku dodatnu nagradu i Allahovo zadovoljstvo.
4. Briga o siromasima i potrebitima je sastavni dio islama – čak i u pitanjima posta, vjernik se podsjeća na one kojima je pomoć potrebna.
5. Post uči strpljenju, samodisciplini i zahvalnosti Allahu na blagodatima koje čovjek često uzima zdravo za gotovo.