Sura Ali-Imran — Ajet 191

Značenja riječi:

• Kijamen – stojeći
• Ku'uden – sjedeći
• Ala junubihim – ležeći na svojim bokovima
• Batile – uzaludno, bez svrhe, igrom slučaja
• Subhaneke – slavljen neka si Ti (čist si od svakog nedostatka)
• Fekina – sačuvaj nas, poštedi nas

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj plemenitoj rečenici opisuje svoje iskrene robove koji imaju razumijevanje i pamet. Oni su ljudi koji neprestano spominju Allaha u svim svojim stanjima – dok stoje, dok sjede i dok leže na svojim bokovima. Njihov jezik nije nemaran spram zikra, a njihovo srce nije odvojeno od sjećanja na svoga Gospodara ni u jednom trenutku. Njihov zikr nije samo riječ na jeziku, već je povezan s dubokim promišljanjem i razmišljanjem o Allahovom stvaranju – o nebesima i Zemlji, o njihovoj veličini, savršenstvu i mudrosti koja je u njih uložena.

Kada pogledaju u to veličanstveno stvaranje, njihova srca se ispune strahopoštovanjem i oni prepoznaju da to nije nastalo uzalud i bez svrhe. Zato se obraćaju svome Gospodaru govoreći: "Gospodaru naš, nisi ovo stvorio uzalud!" – jer Ti si iznad toga da stvaraš bilo šta bez mudrosti i svrhe. Zatim Ga slave i veličaju: "Slavljen neka si Ti!" – priznajući Njegovu savršenost i čistoću od svakog nedostatka. Na kraju Ga mole: "Sačuvaj nas kazne Vatre!" – jer znaju da je Vatra strašna i da je samo Allahova milost i zaštita ta koja ih može spasiti od nje.

Ovaj ajet pokazuje da je pravo razumijevanje povezano sa zikrom i promišljanjem, te da spoznaja Allahove moći kroz stvaranje vodi do poniznosti i molitve za oprost i zaštitu.

Pouke iz ajeta:

• Vjernik ne zaboravlja Allaha ni u jednom trenutku – dok radi, dok sjedi, dok se odmara. Zikr je ljepota vjernikovog života.
• Gledanje u prirodu i svemir nije samo znatiželja, već put do spoznaje Stvoritelja i jačanja vjere.
• Ko prepozna Allahovu moć i mudrost u stvaranju, njegovo srce se ispuni poniznošću i strahom od Njegove kazne, te se utječe Allahu moleći Ga za zaštitu.
• Ovaj ajet nas uči da je vjera spoj srca, jezika i razuma – vjernik misli, govori i osjeća u isto vrijeme.
• Lijep je završetak dove: prvo hvala i slavljenje Allaha, zatim priznanje Njegove mudrosti, pa onda molba za ono što nam je najpotrebnije – zaštita od Vatre.