Sura Ali-Imran — Ajet 192

Značenje riječi:

• Ehzajtehu (أَخْزَيْتَهُ): Ponizio si ga i osramotio.
• Ensar (أَنصَارٍ): Pomoćnici koji bi ih spasili ili odbranili.

Tumačenje ajeta:

U nastavku dove koju su upućivali oni koji su obdareni razumom i razmišljanjem o stvaranju nebesa i Zemlje, oni kažu: "Gospodaru naš, onaj koga Ti uđeš u Vatru – time si ga ponizio i osramotio pred svim stvorenjima, i to je najveći oblik poniženja i sramote. Onaj ko uđe u Vatru bit će lišen svake časti i dostojanstva, a njegovo poniženje bit će vječno. I, Gospodaru naš, oni koji su sebi učinili zulum svojim grijesima i nevjerovanjem – nemaju tog Dana nikakvih pomoćnika koji bi ih odbranili od Tvoje kazne ili ih izbavili iz Vatre. Niko im neće moći pomoći niti ih zaštititi od Tvoje pravde."

Ovaj ajet dolazi u sklopu dove koju su upućivali oni koji su čvrsti u znanju i koji razmišljaju o Božijim znacima, moleći svoga Gospodara da ih sačuva od kazne i da im podari oprost i Džennet.

Pouke iz ajeta:

• Vjernik treba stalno moliti svoga Gospodara da ga sačuva od Vatre, jer je to znak svjesnosti o Allahovoj moći i straha od Njegove kazne.
• Ulazak u Vatru je najveće poniženje i sramota, dok je ulazak u Džennet najveća čast i uspjeh.
• Ajet nas uči da niko neće moći pomoći nepravednima na Sudnjem danu – nema zagovornika ni pomoćnika koji bi ih spasio od Allahove kazne, što je opomena da se čuvamo zuluma prema sebi i drugima.
• Strah od Vatre i nada u Allahovu milost su dva krila kojima vjernik leti prema spasu, a ova dova spaja oboje – strah od kazne i nadu u oprost.