Sura Hud — Ajet 17

Značenja riječi:

• Bejjine – jasan dokaz, argument, čvrsti temelj uvjerenja.
• Šahid – svjedok, potvrda.
• Imam – vođa, uzor, onaj kome se slijedi.
• Merje – sumnja, dvojba.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, postavlja retoričko pitanje kojim želi ukazati na veliku razliku između onoga ko je na jasnom dokazu od svoga Gospodara i onoga ko je u zabludi. Da li je ikako moguće da budu jednaki? Onaj ko ima čvrst argument i unutrašnju sigurnost u srcu – a to je vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji ga slijede – ne može se porediti s onima koji su slijepi za istinu.

Za njega svjedoči i Kur'an, koji je objavljen od Allaha i koji potvrđuje njegovu istinitost. A prije Kur'ana, svjedočanstvo dolazi i od Tevrata, knjige objavljene Musau, alejhi selam, koja je bila uputa i milost svome narodu, a koja je najavila dolazak posljednjeg Poslanika i potvrdila ono što je došlo s njim.

Oni koji imaju ova tri svjedoka – čisti fitret, Kur'an i prethodne knjige – oni vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono što mu je objavljeno. A oni koji odbiju vjerovati, ma kojoj skupini pripadali i ma kako se udruživali protiv istine, njihovo odredište je Vatra – to je obećanje koje će se sigurno ispuniti.

Zatim se Allah obraća Svome Poslaniku, a kroz njega i cijelom ummetu, riječima utjehe i potvrde: ne sumnjaj ni u trenutku u ono što ti je objavljeno, jer to je čista istina od Gospodara svjetova. Ali većina ljudi, zbog svoje ograničenosti i nepromišljenosti, neće vjerovati, iako su im dokazi jasni i očigledni.

Pouke iz ajeta:

1. Veličina jasnog dokaza – Vjernik ne slijedi slijepo, već ima čvrste argumente i unutrašnju sigurnost koja dolazi iz vjere i razuma.
2. Kontinuitet poslanica – Sve nebeske knjige potvrđuju jedna drugu i svjedoče o istini, što ukazuje na jedinstvo izvora – Allaha, džellešanuhu.
3. Sigurnost vjernika – Onaj ko je na putu istine ne treba da strepi zbog broja protivnika, jer istina je na njegovoj strani, a Allahova pomoć je s njim.
4. Ozbiljnost nevjerovanja – Odbijanje istine nakon što su dokazi postali jasni vodi u Vatru, što je ozbiljno upozorenje svima koji svjesno odbacuju ono što im je došlo od Gospodara.
5. Strpljenje Poslanika i vjernika – Činjenica da većina ljudi ne vjeruje ne smije nas pokolebati; naša je obaveza prenijeti poruku i ustrajati na istini, a rezultat je kod Allaha.
6. Kur'an je najveći dokaz – On je živuće čudo koje svjedoči o istinitosti Poslanika, a njegova snaga i elokvencija ostaju izazov svim ljudima do Sudnjeg dana.