Sura El-Ankebut — Ajet 49

Značenja riječi:

• Jahad (يجحد): poricati, odbijati priznati, tvrdoglavo negirati.
• Zalimun (الظالمون): oni koji čine nepravdu, a ovdje se misli na one koji svjesno odbijaju istinu i nepravdu čine sami sebi.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet dolazi kao odgovor onima koji su tražili da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spuste neki drugi znaci ili čuda, pa im Uzvišeni Allah objašnjava da je upravo Kur'an najveći znak i najjasniji dokaz. Riječ "on" (huve) u ajetu odnosi se na Poslanika Muhammeda, a.s., ili na Kur'an – oba tumačenja su ispravna i međusobno povezana. Kur'an je jasan i očigledan znak koji se čuva u prsima učenih ljudi, onih kojima je Allah podario znanje i razumijevanje. Oni ga pamte, razumiju i prenose generacijama, a to je ujedno i dokaz njegove vjerodostojnosti, jer je sačuvan od svake izmjene i iskrivljenja.

Ovi znaci su "jasni" (beyyinat) – sami po sebi ukazuju na istinu, ne treba im dodatno objašnjenje niti vanjski dokaz. Oni su u srcima onih kojima je dato znanje, jer učenjaci od ranijih naroda, poput ehli-kitaba, nalaze u svojim knjigama opis Poslanika i njegovih osobina, a vjernici ih čuvaju u svojim grudima kao najdragocjenije blago. Posebno je čudo što je Poslanik, a.s., bio nepismen, nije znao čitati ni pisati, a donio je ovu Knjigu koja je vrhunac rječitosti i znanja – to je samo po sebi jasan dokaz da je ona od Allaha.

Zatim Uzvišeni Allah kaže da ove znake ne poriču osim oni koji su nepravedni – oni koji svjesno znaju istinu, ali je odbijaju iz oholosti, tvrdoglavosti ili slijeđenja svojih strasti. To su oni koji čine nepravdu sami sebi, jer poricanjem istine gube najveću dobit – vjeru i uputu – i zaslužuju kaznu. Oni ne poriču iz neznanja, nego iz inata i zlobe, kao što su to činili jevrejski učenjaci koji su u svojim knjigama nalazili opis Poslanika, ali su ga svjesno poricali.

Pouke iz ajeta:

• Kur'an je najveće čudo i najjasniji dokaz vjerovjesništva, dovoljan svakom ko traži istinu iskrena srca.
• Čuvanje Kur'ana u srcima učenih ljudi je posebna Allahova briga i čast koju je podario ovoj ummetu.
• Znanje je velika odgovornost – oni kojima je dato znanje dužni su ga čuvati, prenositi i živjeti po njemu.
• Poricanje istine nakon što je spoznata je znak nepravde i zla u srcu, a ne znak inteligencije ili znanja.
• Čovjek koji svjesno odbija istinu čini nepravdu prvenstveno samom sebi, jer gubi najveće dobro – uputu i spas.
• Veličina Kur'ana je u tome što je sačuvan od svake izmjene – ono što je objavljeno prije 1400 godina, isto je i danas u srcima i knjigama miliona muslimana širom svijeta.