Sura Ali-Imran — Ajet 112

Objašnjenje značenja riječi:

• "Zull" – poniženje, sramota i potlačenost.
• "Habl" – uže, a ovdje se misli na ugovor, sporazum ili zaštitu.
• "Bau'u" – vratili su se, zaslužili su.
• "Meskenet" – bijeda, siromaštvo i nemoć.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, obavještava nas o sudbini koju su zaslužili oni koji su odstupili od Njegove vjere i činili nepravdu. On kaže da je poniženje postalo njihova stalna osobina, nešto što ih prati gdje god se nalazili – osim ako bi se uhvatili za uže Allahovo, odnosno prihvatili islam i pokorili se Njemu, ili ako bi sklopili ugovor o zaštiti s ljudima, poput džizje ili sporazuma o miru. To znači da njihova sigurnost nije dolazila od njihove snage ili časti, već isključivo od zaštite koju su im davali muslimani.

Zatim se kaže da su "navukli na sebe Allahovu srdžbu" – to jest, zaslužili su Njegovu ljutnju zbog svojih postupaka, a na njih je također pala bijeda i nemoć, tako da su postali prezreni i slabi. Razlog za sve ovo je jasan: oni su poricali Allahove ajete i znakove, ubijali vjerovjesnike bez ikakvog prava, činili grijehe i prelazili granice koje im je Allah postavio. Njihovo stalno buntovništvo i nepravda doveli su ih do toga da su izgubili svaku čast i dostojanstvo, te su postali primjer poniženja u historiji.

Ovo je zapravo opomena svima koji odstupaju od Allahove upute – da posljedice ne dolaze samo u ahiretu, nego i u ovom svijetu, te da je Allahova pomoć i zaštita samo uz pokornost Njemu.

Pouke iz ajeta:

1. Poniženje i čast su u Allahovim rukama – ko se pokori Allahu, Allah će ga uzvisiti, a ko Ga odbije, bit će ponižen, ma koliko se trudio da bude moćan.
2. Sigurnost i zaštita dolaze samo kroz vjeru i poštivanje ugovora – prava snaga nije u broju ili imetku, nego u Allahovoj zaštiti.
3. Grijeh i nepravda vode ka propasti – ono što je uništilo prijašnje narode nije bila slabost, nego njihovo ustrajavanje na grijehu i prelaženje granica.
4. Islam je put časti i dostojanstva – ovaj ajet nas uči da je ponos muslimana u njegovoj vjeri i pokornosti Allahu, a ne u ovozemaljskim stvarima.
5. Uzvišenost islamske zajednice – kada muslimani žive po Allahovim zakonima, oni su najčasniji narod, a kada zanemare svoju vjeru, gube snagu i dostojanstvo.