Sura El-Ahzab — Ajet 72

Značenje riječi:

• El-emanet (الأمانة): sve ono što je Allah naložio Svojim robovima kao obavezu – poput namaza, zekata, posta, čuvanja tuđih povjerenih stvari, a najvažnije od svega je čuvanje tajni i povjerenih amaneta.
• Ebejne (فَأَبَيْنَ): odbile su, odrekle su se.
• Ešfekne (أَشْفَقْنَ): pobojale su se, osjetile su strah i strepnju.
• Zelum (ظَلُوم): onaj koji čini nepravdu samom sebi.
• Džehul (جَهُول): onaj koji je neznalica, koji ne shvata posljedice svog postupka.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah nas obavještava da je Svoju emanet – a to su vjerske obaveze i sve ono što je čovjeku povjereno da čuva i izvršava – ponudio nebesima, Zemlji i planinama. Njima je data mogućnost izbora, ali su one odbile da preuzmu taj teret, osjetivši strah i strepnju da ga neće moći ispuniti na pravi način i da će zbog toga snositi posljedice. Zatim je taj isti emanet preuzeo čovjek, iako je slab i ograničen. Međutim, čovjek je to učinio nepravedan prema sebi i neznalica u pogledu težine tog tereta i posljedica koje nosi – jer nije u potpunosti shvatao kolika je odgovornost koju je na sebe preuzeo. Ipak, u tome leži čast i veličanstvo čovjeka, jer je Allah baš njemu, a ne nebesima i planinama, ukazao povjerenje da nosi emanet vjere i da bude halifa na Zemlji.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek je Allahom odabrano biće koje nosi veliku odgovornost – to je čast koju nisu dobila ni nebesa ni planine, pa zato trebamo biti svjesni vrijednosti svog položaja.
• Emanet je povjerenje koje se ne smije iznevjeriti – bilo da je riječ o vjerskim dužnostima, tuđim tajnama, povjerenom novcu ili bilo čemu drugom što nam je dato na čuvanje.
• Ispunjavanje emaneta je put ka Allahovom zadovoljstvu i nagradi, a iznevjeravanje emaneta vodi ka gubitku povjerenja i teškim posljedicama na oba svijeta.
• Čovjek treba stalno biti svjestan svoje slabosti i ograničenosti, te se oslanjati na Allaha u ispunjavanju svojih obaveza, jer On je Taj Koji daje snagu i uputu.
• Ovaj ajet nas uči da je vjera teret koji se nosi srcem i djelima, a ne samo riječima – i da će svako biti pitan za ono što je preuzeo.