Sura Muhammed — Ajet 14

Značenja riječi:

• Beyyine – jasan dokaz, čvrst argument, prosvjetljenje i sigurno znanje.
• Zujjine – uljepšano je, prikazano lijepim.
• Sū'u amelihi – ružnoća njegovog djela, loše i pogrešno djelo.
• Ehwa'uhum – njihove strasti i prohtjevi (želje duše).

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, postavlja pitanje koje samo po sebi sadrži odgovor i ukazuje na jasnu razliku: zar je onaj ko je na jasnom dokazu od svoga Gospodara – koji je spoznao istinu, vjeruje u Jednoću Allaha i ibadet čini na temelju znanja i uvjerenja – poput onoga kome je šejtan uljepšao njegova loša djela, te ih on smatra dobrim i ispravnim, i koji slijedi svoje strasti i prohtjeve, okrećući se od istine i slijedeći zabludu?

Ovdje se misli na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernike koji su na jasnom putu i svjetlu od svoga Gospodara, nasuprot mušricima iz Mekke kojima je šejtan uljepšao širk, nevjerstvo i grijehe, te su slijedili svoje strasti bez ikakvog dokaza ili opravdanja. Odgovor je jasan: oni nisu jednaki, niti mogu biti isti. Ne postoji jednakost između onoga ko je na pravom putu i onoga ko je u zabludi, niti između sljedbenika istine i sljedbenika strasti.

Pouke iz ajeta:

1. Vjernik koji svoj ibadet i život gradi na znanju i jasnim dokazima iz Kur'ana i sunneta ima čvrst temelj koji ga štiti od sumnji i zabluda.
2. Šejtanova obmana je opasna – on ružna djela prikazuje lijepim, pa čovjek misli da čini dobro dok zapravo čini zlo. Zato je potrebno stalno provjeravati svoja djela prema mjerilima vjere.
3. Slijeđenje strasti i prohtjeva je put ka propasti, dok je slijeđenje objave i razuma put ka sreći na dunjaluku i ahiretu.
4. Pitanje u ajetu budi savjest i poziva na razmišljanje – podsjeća čovjeka da sam procijeni na kojoj je strani.
5. Istina i zabluda nikada ne mogu biti jednake, pa vjernik treba biti ponosan na svoju vjeru i ne dati da ga zavede mnoštvo onih koji su u zabludi.