Sura El-Bekara — Ajet 239

Značenja riječi:

• Firidžalen (فَرِجَالًا): množina od riječi "rādžil" (pješak), što znači: pješice, hodajući.
• Ev rukbānen (أَوْ رُكْبَانًا): množina od riječi "rākib" (jahać), što znači: jašući na životinjama za jahanje (poput konja, deva i slično).

Tumačenje ajeta:

Ako osjetite strah od neprijatelja ili bilo kakve druge opasnosti koja vas spriječava da namaz obavite na uobičajen, potpun način – onda ga obavite u skraćenom obliku, bilo pješice ili jašući, u bilo kojem položaju koji vam je moguć, pa makar to bilo i samo klimanjem glavom (imeom) umjesto punog pregibanja i sedžde, te čak i ako ne budete okrenuti prema Kibli. Bitno je da namaz ne izostane, ma koliko god okolnosti bile teške.

Kada strah nestane i osjećate se sigurnim, vratite se obavljanju namaza na njegov uobičajen, potpun način – stojeći, klanjajući i čineći sedždu na propisan način, uz poštivanje svih njegovih uvjeta i stupova. Tom prilikom sjetite se Allaha i zahvalite Mu na blagodati sigurnosti i na tome što vas je poučio onome što niste znali – a to su propisi vjere, načini ibadeta i sve ono što vam je potrebno za ispravno obožavanje i sretan život na ovom i onom svijetu.

Pouke iz ajeta:

• Islam je vjera olakšica, a ne otežavanja; namaz se ne izostavlja ni u najtežim okolnostima, poput rata i straha, već se prilagođava stanju čovjeka.
• Vjernik je dužan čuvati namaz u svakom trenutku, jer je on veza između roba i njegovog Gospodara.
• Allahova blagodat prema čovjeku je ogromna – On ga poučava onome što ne zna, pa je dužnost vjernika da Mu zahvaljuje na tim blagodatima i da ih koristi u onome što je Njemu drago.
• Strah i teškoće ne smiju biti prepreka za sjećanje na Allaha; naprotiv, u teškim trenucima čovjek je još više upućen da Mu se obrati i od Njega traži pomoć.
• Kada Allah podari sigurnost i mir, to je nova blagodat koja zaslužuje zahvalu i potpuniju predanost ibadetu.