Sura En-Nisa — Ajet 97

Značenje riječi:

• تَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ – meleki im uzimaju duše (u trenutku smrti).
• ظَالِمِي أَنفُسِهِمْ – oni koji su sami sebi učinili zulum (štetu) time što su ostali u nevjerstvu i nisu izvršili hidžru (iseljenje).
• مُسْتَضْعَفِينَ – nemoćni, potlačeni, oni koji nemaju snage ni moći.
• فِيمَ – u čemu, u kakvom ste stanju bili?
• مَأْوَاهُمْ – njihovo prebivalište i utočište.
• مَصِيرًا – krajnje odredište, povratak.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovom ajetu govori o ljudima koji su primili islam, ali nisu izvršili hidžru (iseljenje) iz Mekke u Medinu kada je to bilo obavezno. Oni su ostali da žive među nevjernicima, iako su imali mogućnost da se isele i sačuvaju svoju vjeru. Kada su meleki došli da im uzmu duše, a oni su se našli u stanju u kojem su sami sebi učinili zulum – jer su propustili ono što im je bilo naređeno – meleki su ih upitali s prijekorom: "U čemu ste bili? Kakvo je bilo vaše stanje u vezi s vašom vjerom?" Oni su se pravili ispričanim i odgovorili: "Bili smo nemoćni i potlačeni na Zemlji, nismo imali snage ni mogućnosti da se odupremo nevjernicima niti da izvršimo hidžru." Ali meleki su im odgovorili, odbacujući njihovu ispriku: "Zar Allahova Zemlja nije prostrana? Zar niste mogli otići u neku drugu zemlju gdje biste mogli slobodno prakticirati svoju vjeru i biti sigurni u nju?" To znači da su imali mogućnost da se isele, ali to nisu učinili zbog lijenosti, nemara ili pretjerane vezanosti za imetak i domove. Zato je njihovo prebivalište – Džehennem, i to je najgore krajnje odredište.

Ovaj ajet se odnosi na grupu ljudi koji su primili islam u Mekki, ali nisu izvršili hidžru. Kada su nevjernici izašli na Bedr, oni su izašli s njima i poginuli na strani nevjernika. Njihova isprika da su bili nemoćni nije prihvaćena, jer su imali mogućnost da se isele, ali to nisu učinili.

Pouke iz ajeta:

1. Važnost hidžre i čuvanja vjere – Ovaj ajet ukazuje na veliku važnost iseljenja iz sredine u kojoj se vjera ne može slobodno prakticirati, kada za to postoji mogućnost. Vjernik mora dati prednost svojoj vjeri nad imetkom, porodicom i domovinom.
2. Isprike nisu opravdanje pred Allahom – Čovjek ne može pred Allahom opravdati svoj nemar isprikama koje nisu istinite. Onaj ko ima mogućnost da promijeni svoje stanje na bolje, a to ne učini, snosit će posljedice.
3. Allahova Zemlja je prostrana – Vjernik ne smije biti zarobljenik mjesta i okolnosti. Ako ne može slobodno prakticirati svoju vjeru na jednom mjestu, treba potražiti drugo mjesto gdje će moći živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima.
4. Posljedice zapuštanja vjerskih obaveza – Zapuštanje onoga što je Allah naredio, a posebno kada se radi o zaštiti vjere, vodi ka teškoj kazni. Ovaj ajet je upozorenje svima koji olako shvataju svoje vjerske obaveze.
5. Meleki ispituju čovjeka na samrti – Ovaj ajet nas podsjeća da će svako od nas polagati račun o svom životu, a meleki će prisustvovati našoj smrti. Zato je važno da živimo onako kako Allah traži, kako bismo na samrti imali lijep završetak.