Sura El-Bekara — Ajet 142

Značenja riječi:

• Es-Sufehā' (السفهاء): lahkoumni i neznalice, oni koji nemaju mudrosti ni razumijevanja.
• Mā wellāhum (ما ولاهم): šta ih je odvratilo i okrenulo.
• Kibletihim (قبلتهم): pravac prema kojem su se okretali u namazu.
• El-Mešrik vel-Magrib (المشرق والمغرب): istok i zapad, odnosno svi pravci i strane svijeta.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, obavještava Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će lahkoumni ljudi slabog uma – a to su bili jevreji, licemjeri i oni slični njima – postaviti podmuklo i podrugljivo pitanje: "Šta je to odvratilo muslimane od kible prema kojoj su se ranije okretali?" – misleći pritom na Bejtul-Makdis (Kuds), prema kojem su se muslimani okretali u prvom periodu islama prije nego što im je naređeno da se okreću prema Kabi.

Allah, džellešanuhu, naređuje Svom Poslaniku da im odgovori: "Reci: Allahu pripada i istok i zapad!" – odnosno, cijela Zemlja i svi njeni pravci pripadaju Allahu, i nijedan pravac nije izvan Njegove vlasti. On, džellešanuhu, upućuje koga hoće od Svojih robova na pravi put, i usmjerava ih prema onome što On želi. Kada im je naredio da se okreću prema Bejtul-Makdisu, oni su to činili u pokornosti, a kada im je naredio da se okreću prema Kabi, i to su prihvatili u pokornosti. Niko nema pravo da dovodí u pitanje Allahove naredbe, jer je sve u Njegovoj vlasti i On upućuje koga želi na pravi put – put koji je ispravan i bez ikakvog odstupanja.

Ovo je bio odgovor na njihovo prigovaranje i podsjetnik da se pokornost Allahu ne ogleda u samom pravcu, nego u izvršavanju Njegove naredbe, ma gdje On uputio.

Pouke iz ajeta:

• Vjernikova pokornost Allahu nije vezana za mjesto ili pravac, nego za izvršavanje Allahove naredbe – gdje god nas On uputi, mi se okrećemo.
• Ajet nas uči kako da odgovorimo na prigovore neistomišljenika – mudro, argumentovano i bez ljutnje, pozivajući na suštinu: sve pripada Allahu.
• U promjeni kible je velika mudrost – testiranje iskrenosti vjernika i odvajanje onih koji će slijediti Poslanika od onih koji traže izgovore.
• Ajet nas tješi da će uvijek biti onih koji prigovaraju vjernicima, ali mi treba da ostanemo čvrsti na putu pokornosti Allahu.
• U ajetu je i velika radost – Allah upućuje koga želi na pravi put, a to je najveća blagodat koju čovjek može dobiti.