Sura El-Bekara — Ajet 182

Značenje riječi:

• Dženef (جَنَفًا): odstupanje od pravde i istine, naginjanje ka nepravdi u oporuci, bilo greškom ili namjerno.
• Ithm (إِثْمًا): svjesno činjenje grijeha i nepravde, namjerno oštećivanje prava nasljednika.
• Eslaha (أَصْلَحَ): popraviti, uskladiti, vratiti stvar na pravedan put.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je prethodni ajet upozorio na opasnost mijenjanja oporuke i nepravednog raspolaganja imovinom, ovaj ajet donosi olakšanje i izuzetak. Onaj ko primijeti da je oporučilac (onaj koji ostavlja oporuku) skrenuo s puta pravde – bilo da je to učinio nenamjerno, iz zaborava ili neznanja (dženef), bilo namjerno i svjesno čineći grijeh (ithm) – pa pokuša popraviti stvar, ne snosi nikakvu krivicu.

Ovo popravljanje može se ostvariti na dva načina: prvo, da savjetuje oporučioca još za života i uputi ga na ono što je ispravnije i pravednije; drugo, ako to nije moguće ili oporučilac ne posluša savjet, onda nakon njegove smrti da izvrši korekciju oporuke na način koji je u skladu sa šerijatskim propisima i koji vraća prava onima kojima pripadaju. Ovaj postupak nije samo dozvoljen, nego je i nagrađivan, jer za cilj ima uspostavljanje pravde i mira među ljudima.

Ajet završava utjehom i obećanjem: Allah je, doista, Oprostitelj i Milostiv. On oprašta onima koji iskreno poprave učinjenu nepravdu i nagrađuje one koji teže dobru i pomirenju.

Pouke iz ajeta:

1. Islam podstiče na popravljanje nepravde i uspostavljanje pravde – nije dovoljno samo ne činiti zlo, nego treba aktivno raditi na otklanjanju nepravde kada je uočimo, posebno kada su u pitanju prava slabih i nemoćnih.
2. Namjera i iskrenost su ključni – onaj ko popravlja nepravdu s iskrenom namjerom da uspostavi pravdu i zaštiti prava ljudi, ne treba strahovati od grijeha, čak i ako to podrazumijeva izmjenu onoga što je neko drugi ostavio.
3. Savjet i lijepa riječ su prvi korak – prije bilo kakve intervencije, islam nalaže da se krene od blagog savjeta i upućivanja na ispravno, jer mnogi ljudi nisu svjesni da čine nepravdu.
4. Allahova milost obuhvata one koji teže dobru – ovaj ajet je dokaz da Allah ne kažnjava one koji svojim trudom žele popraviti stanje među ljudima, već im je oprost i nagrada zagarantovana.
5. Zaštita prava nasljednika i slabih je dio vjere – briga o pravednoj raspodjeli imovine i zaštita prava onih koji ne mogu sami sebe odbraniti, jedan je od najvećih vidova ibadeta i društvene odgovornosti u islamu.