Sura El-A'raf — Ajet 149

Značenje riječi:

• Sukita fī eydīhim – izraz koji znači: obuzela ih je velika žalost i kajanje, tj. "kad im je palo u ruke" (kad su shvatili težinu svog postupka).
• Dallū – zalutali su, skrenuli s pravog puta.
• El-hāsirīn – oni koji su izgubili, stradalnici, oni koji su pretrpjeli gubitak na oba svijeta.

Tumačenje ajeta:

Kada su se sinovi Israilovi, nakon povratka Musaa, a.s., suočili s težinom svog grijeha – obožavanja teleta – i kada ih je obuzelo duboko kajanje i stid, te su spoznali da su teško zalutali skrenuvši s puta istine, obratili su se svome Gospodaru ponizno i iskreno. Priznali su svoju grješnost i zavisnost od Allahove milosti, govoreći: "Ako nam naš Gospodar ne ukaže milost i ne oprosti nam, sigurno ćemo biti među izgubljenima i stradalnicima." Ovim riječima oni su svjedočili da nema spasa osim kroz Allahovu milost i oprost, te da bez toga ne mogu postići sreću ni na dunjaluku ni na ahiretu.

Pouke iz ajeta:

1. Vrata pokajanja su uvijek otvorena – koliko god grijeh bio velik, iskreno kajanje i povratak Allahu brišu prošlost i vraćaju čovjeka na pravi put.
2. Spoznaja vlastite greške je početak ispravljanja – onaj ko prepozna svoju zabludu i prizna je pred Allahom, već je napravio prvi korak ka spasu.
3. Milost i oprost Allahov su jedini izvor nade – čovjek, ma koliko bio jak, ne može se osloniti na svoja djela, već na Allahovu milost koja obuhvata sve.
4. Poniznost i skrušenost pred Allahom – najljepši je način ophođenja prema Gospodaru, a On voli one koji Mu se obraćaju sa strahom i nadom.
5. Gubitak na oba svijeta je najveći gubitak – zato vjernik treba stalno tražiti Allahovu zaštitu od toga da njegova djela budu uzaludna i bezvrijedna.