Sura El-Enbija — Ajet 3

Značenja riječi:

• Lahijeten kulubuhum – srca su im nehajna, nemarna i odsutna.
• Eserru-n-nedžva – tajno su šaptali i skrivali svoj dogovor.
• Ez-Zulm – ovdje znači širk (pripisivanje sudionika Allahu).
• Efete'tune-s-sihr – zar ćete slijediti ono što oni nazivaju sihrom (vradžbinom).

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava o stanju onih koji su slušali Kur'an, a njihova srca su bila nemarna i odsutna, ne shvatajući njegovu poruku, zaokupljena ovozemaljskim stvarima i prohtjevima. Oni nisu razmišljali o ajetima koji su im se učili.

Zatim Allah spominje da su oni koji su činili zulum – odnosno širk – tajno šaptali i dogovarali se o tome kako će odvratiti ljude od vjerovanja u Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Govorili su: "Zar je ovaj koji tvrdi da je poslanik – samo čovjek poput vas, bez ikakve posebnosti? Kako onda možete slijediti ono što on donosi, a to je samo sihr (vradžbina) koju vam je donio? Zar ćete doći k njemu i slijediti ga, iako znate i vidite da je on običan čovjek poput vas?"

Oni su na taj način pokušavali omalovažiti Poslanika, a.s., i njegovu misiju, tvrdeći da čovjek ne može biti poslanik, i da ono što donosi nije ništa drugo do vradžbina – iako su u dubini duše znali da je istina, ali su je odbacivali iz oholosti i tvrdoglavosti.

Pouke iz ajeta:

1. Nemarnost srca prema Allahovoj objavi je opasno stanje koje čovjeka udaljava od upute i istine.
2. Tajni dogovori i spletke protiv istine neće nauditi Allahovoj vjeri, već samo onima koji ih čine.
3. Oholost i odbijanje istine zbog toga što je donosi čovjek – kao što su to činili nevjernici – jeste zabluda, jer su svi poslanici bili ljudi koje je Allah odabrao da prenesu Njegovu poruku.
4. Čovjek ne treba odbacivati istinu zbog toga ko je donosi, već treba gledati u sadržaj i dokaze te istine.
5. Kur'an je najveći dokaz poslaničke misije Muhammeda, a.s., i niko ga ne može oponašati niti donijeti nešto slično njemu, što potvrđuje da on nije sihr, već uputa i milost od Gospodara svjetova.