Sura El-Enbija — Ajet 2

Značenje riječi:

• Zikr (ذِكْر): Kur'an i opomena.
• Muhdes (مُحْدَث): Novi, svježe objavljeni – odnosi se na ono što se postepeno objavljuje kao nova opomena.
• Jel'ubun (يَلْعَبُونَ): Igraju se, zabavljaju, ne shvatajući ozbiljno.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet opisuje stanje nevjernika (mušrika) kada im dolazi Kur'an. Svaki put kada im Allah pošalje novu objavu – bilo da je to novi ajet ili nova sura – koja ih podsjeća na istinu, na Allaha, na Sudnji dan i na ispravan put, oni je slušaju, ali na pogrešan način. Njihovo slušanje nije slušanje onih koji žele pouku i koji su otvorena srca. Naprotiv, oni slušaju dok se igraju i zabavljaju, ne pridajući nikakvu važnost onome što čuju. Kur'an im dolazi kao milost i opomena od Gospodara, ali oni ga dočekuju s podsmijehom i nemarom, kao da se radi o nečemu bezvrijednom. Umjesto da razmisle o njegovim znacima i porukama, oni ga tretiraju kao sredstvo za šalu i zabavu, pokazujući time svoje duboko nerazumijevanje i tvrdoglavost.

Pouke iz ajeta:

1. Kur'an je najveća Allahova milost prema čovječanstvu – on je živa i trajna opomena koja dolazi iznova, kako bi ljude probudila iz nemara i uputila ih na Pravi put.
2. Vrijednost neke poruke ne zavisi od toga ko je sluša, već od njenog izvora i sadržine. Kur'an dolazi od Gospodara svjetova, pa je njegovo slušanje i razumijevanje najveća čast za čovjeka.
3. Način na koji primamo Allahove riječi određuje našu sudbinu – onaj ko ih sluša s pažnjom i poniznošću, za njega su one uputa i spas; a onaj ko ih sluša s podsmijehom i nemarom, za njega su one dokaz protiv njega.
4. Islam nas uči da svakoj prilici za učenje i približavanje Allahu pristupamo s ozbiljnošću i poštovanjem, jer je to put ka sreći na oba svijeta.
5. Ovaj ajet je opomena svima nama da ne budemo nemarni prema Kur'anu – da ga ne slušamo samo u prolazu ili dok nam srca lutaju, već da mu pristupimo s punom pažnjom, jer je on lijek za srca i svjetlo za živote.