Sura El-Ahzab — Ajet 32

Značenja riječi:

• lā takhḍaʿna bil-qawl – ne budite blage i meke u govoru (ne ublažavajte glas).
• alladhī fī qalbihi maraḍ – onaj u čijem srcu postoji bolest licemjerstva ili želja za haramom (nedopuštenim).
• qawlan maʿrūfan – govor koji je pristojan, čedan, lišen svake sumnjive namjere, u skladu sa šerijatskim normama.

Tumačenje ajeta:

O žene Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Vi niste kao bilo koja druga žena – ne u smislu da ste bolje od njih same po sebi, nego u smislu da vaš položaj i vaša odgovornost nisu kao položaj i odgovornost ostalih žena. Vaša vrijednost i čast su veći, a i nagrada za vaša dobra djela je mnogostruko veća – ali pod uvjetom da se čuvate Allaha i da se pokoravate Njegovim naredbama i klonite Njegovih zabrana.

Zato vam je naređeno: kada govorite s muškarcima koji vam nisu mahremi, ne ublažavajte i ne mekšajte svoj glas na način koji bi mogao probuditi želju u onome čije srce je bolesno – bilo da je to licemjer ili onaj koji gaji nečasne namjere. Takav govor može u njemu izazvati pohlepu i loše misli. Umjesto toga, govorite čedno, ozbiljno i pristojno, onoliko koliko je potrebno, bez koketiranja i bez suvišnog uljepšavanja glasa, i neka vaš govor bude daleko od svake sumnje i dvosmislice.

Ovaj ajet, iako je upućen ženama Vjerovjesnika, sadrži i opću pouku za sve vjernice – da čuvaju svoju čednost i dostojanstvo u ophođenju s muškarcima.

Pouke iz ajeta:

1. Čast nosi i odgovornost – što je čovjek na većem položaju, to je njegova odgovornost veća, a i nagrada za njegova djela je veća kada iskaže pokornost Allahu.
2. Čednost u govoru je odlika vjernice – žena koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan neće govoriti na način koji bi mogao izazvati sumnju ili lošu namjeru kod drugih.
3. Čuvanje od sredstava koja vode grijehu – islam ne zabranjuje samo grijeh, nego i sve ono što može dovesti do njega, poput blagog i zavodljivog govora.
4. Lijep govor je dio lijepog ponašanja – vjernik i vjernica trebaju govoriti riječi koje su pristojne, korisne i u skladu s moralom islama.
5. Svijest o prisustvu bolesnih srca – u društvu uvijek postoje oni sa bolesnim namjerama, pa je mudro biti oprezan i čuvati svoje ponašanje, a da se pritom ne ugrozi vlastita čednost i ugled.