Sura El-Isra — Ajet 59

Značenja riječi:

• El-ajat (آيَات): ovdje se misli na konkretne, osjetilne znakove i čuda koja su nevjernici tražili od Poslanika, a.s.
• Mubsiratu (مُبْصِرَة): jasna, očigledna, koja se vidi i u koju se gleda.
• Tehvif (تَخْوِيفًا): zastrašivanje, upozorenje kojim se ljudi plaše kako bi se urazumili.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah objašnjava zašto nije spustio velika, osjetilna čuda koja su nevjernici iz Kurejša tražili od Poslanika Muhammeda, a.s., poput oživljavanja mrtvih ili pretvaranja brda u zlato. Razlog tome nije bila Allahova nemoć, već činjenica da su prijašnji narodi, koji su bili slični njima po tvrdoglavosti i nevjerovanju, već tražili takve znakove i kada su im dolazili, oni su ih poricali. A Allahova je praksa bila da, kada narod zaniječe jasni znak nakon što ga je tražio, bude kažnjen i uništen.

Kao primjer, Allah spominje narod Semud, koji je dobio devu kao jasan i vidljiv znak, ali su je oni zanijekali i na taj način počinili zulum prema sebi, te ih je zadesila kazna. Da je Allah spustio te znakove Kurejšijama, oni bi također zanijekali i bili uništeni, a Allah je htio da Poslanik, a.s., dovrši svoju misiju i da njegov narod sačeka Sudnji dan.

Na kraju ajeta, Allah pojašnjava svrhu slanja znakova i čuda: oni nisu igra ili zabava, već sredstvo upozorenja i zastrašivanja kako bi se ljudi urazumili, razmislili i povjerovali prije nego što ih zadesi kazna.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova mudrost je savršena – On ne čini stvari bez razloga, već sve što čini ima duboku svrhu i korist za Njegove robove.
2. Tvrdoglavo poricanje istine nakon što je jasno pokazana vodi ka propasti, kao što se dogodilo prijašnjim narodima.
3. Čuda i znaci služe da ljude približe vjeri i da ih upozore na posljedice nevjerovanja, a ne da im se udovolji iz hira.
4. Ovaj ajet nas uči da je vjerovanje na osnovu znakova i dokaza bolje od vjerovanja na osnovu prisile ili straha od kazne.
5. Uzvišeni Allah je Milostiv prema ovom ummetu – nije im spustio znakove koji bi ih uništili, već im je dao Kur'an kao trajni znak i poziv na razmišljanje.