Sura El-Kehf — Ajet 41

Značenje riječi:

• غَوْرًا – duboko u zemlju, da voda ponre i nestane u dubinama zemlje.
• فَلَن تَسْتَطِيعَ لَهُ طَلَبًا – nećeš biti u stanju da je dohvatiš niti da je pronađeš, ma koliko je tražio.

Tumačenje ajeta:

U nastavku govora vjernika upućenog svom nevjernom drugu, on mu objašnjava da se moć Allahove kazne ne ograničava samo na ono što je spomenuo – da Allah pošalje nesreću s neba – nego da postoji i druga vrsta kazne: da voda izvora koji napaja njegovu bašču ponre i nestane duboko u zemlji, tako da je ne može dosegnuti nikakvim sredstvom niti je može izvući, ma koliko se trudio i kopao. A kada voda nestane, bašča gubi svaki život i plodnost, te propada i pretvara se u zemlju na kojoj ništa ne raste.

Ovaj ajet dolazi u sklopu opomene koju je vjernik uputio svom bogatom drugu, ukazujući mu da je sva dobrota od Allaha i da On može svaki blagoslov pretvoriti u propast, bilo odozgo – spuštanjem nesreće s neba, bilo odozdo – oduzimanjem vode i njenim poniranjem u dubine zemlje.

Pouke iz ajeta:

• Allahova moć obuhvata sve – On može uništiti blagostanje s različitih strana, bilo s neba ili iz zemlje, i niko nije u stanju spriječiti Njegovu odluku.
• Voda je temelj života i blagostanja; kada je nema, nestaje sve – zato je trebamo cijeniti i zahvaljivati Allahu na njoj.
• Čovjek ne smije biti obmanut svojim imetkom i imovinom, jer sve to može nestati u trenutku Allahovom odlukom.
• Poniznost pred Allahom i zahvaljivanje na blagodatima čuvaju čovjeka od propasti, dok oholost i poricanje blagodati vode ka gubitku svega.
• Vjernik treba da bude iskren savjetnik svom bratu, upozoravajući ga na posljedice nevjerovanja i zla, te mu želeći dobro i u ovom i u budućem životu.