Sura El-Džasija — Ajet 6

Značenje riječi:

• Ājātullāh: Allahovi znakovi, dokazi i ajeti Kur'ana.
• Netlūhā: Objavljujemo ih i kazujemo ti ih.
• Bil-hakk: S istinom, odnosno s onim što je potpuno ispravno i u što nema sumnje.
• Hadīs: Govor, kazivanje, vijest.
• Ājātihi: Njegovi znakovi i dokazi koje je poslao sa Svojim poslanicima.

Tumačenje ajeta:

Ovi ajeti koji su ti, o Poslaniče, upravo spomenuti – a radi se o znakovima koji ukazuju na Allahovu moć, mudrost i savršenstvo stvaranja – jesu Allahovi dokazi i znakovi koje ti Mi objavljujemo i kazujemo s potpunom istinom, bez ikakve laži ili izvrtanja. U njima nema ničega što bi bilo pogrešno ili neistinito.

Nakon što su ovi jasni dokazi i argumenti dostavljeni ljudima, postavlja se pitanje upozorenja i prijekora: ako oni neće vjerovati u Allahov govor – Kur'an – i u Njegove znakove i dokaze koje im je poslao, pa u koji će to onda govor vjerovati? I koje će dokaze prihvatiti, ako odbace ove najjasnije i najuvjerljivije? Ovim se ukazuje na njihovu tvrdoglavost i zabludu, jer nema nakon Allahove Knjige i Njegovih znakova nijednog govora koji bi bio dostojniji vjerovanja od ovoga.

Pouke iz ajeta:

• Kur'an je Allahov govor objavljen s istinom, i u njemu nema mjesta sumnji niti bilo kakvoj manjkavosti.
• Allahovi znakovi u Kur'anu i u stvaranju su najveći dokaz Njegovog postojanja, jedinstva i savršenstva.
• Čovjek koji odbaci Allahovu Knjigu i Njegove znakove, neće naći ništa bolje ni istinitije u što bi mogao vjerovati – pa je njegovo odbijanje čisti hir i tvrdoglavost.
• Ovaj ajet sadrži blagi prijekor i opomenu onima koji se okreću od Kur'ana, pozivajući ih da razmisle o istini koja im je došla.
• Vjernik treba da bude ponosan na Allahovu Knjigu i da je smatra najvećim blagom, jer je ona put ka sreći na oba svijeta.