Sura Junus — Ajet 19

Značenje riječi:

• "Ummeten wahidah" – jedan narod, jedna zajednica na jednoj vjeri.
• "Kelime" – riječ, odnosno odluka i presuda.
• "Sebekat" – prethodila, već bila izrečena.
• "Lekudije" – bilo bi presuđeno, riješeno.
• "Jefterikun" – u čemu se razilaze, u čemu se ne slažu.

Tumačenje ajeta:

Svi ljudi su u početku bili jedan narod, ujedinjeni na vjerovanju u Jednog Boga – na tevhidu i islamu. Međutim, nakon toga su se podijelili i razišli: neki su ostali na vjeri i istini, a neki su skrenuli u nevjerstvo i zabludu. Da nije prethodila Allahova odluka i riječ od tvoga Gospodara da neće odmah presuditi među ljudima na ovom svijetu, već da će konačnu presudu donijeti na Sudnjem danu – sigurno bi im već na ovom svijetu bilo presuđeno u onome u čemu se razilaze. Tada bi onaj koji je na neistini bio uništen i kažnjen, a onaj koji je na istini spašen i nagrađen. Ali, Allahova mudrost je zahtijevala da ostavi ljude na ovom svijetu do Sudnjeg dana, kako bi se iskazala Njegova strpljivost, milost i pravednost prema stvorenjima.

Pouke iz ajeta:

1. Ljudi su u svom izvornom stanju bili na jednoj vjeri – na vjerovanju u Jednog Boga, što pokazuje da je islam prirodna vjera čovjeka.
2. Razilaženje i podjela ljudi nisu nešto novo, već se dešavaju od davnina, ali je Allahov zakon da svako ima slobodu izbora i da će odgovarati za svoje postupke.
3. Allahova milost i strpljivost prema ljudima su ogromne – On ne žuri s kaznom, već daje vremena za pokajanje i povratak istini.
4. Pravda će sigurno biti zadovoljena – ako ne na ovom svijetu, onda na Sudnjem danu, kada će svako dobiti ono što zaslužuje.
5. Ova činjenica poziva čovjeka da se vrati svom izvornom stanju – vjeri u Jednog Boga, te da ne slijedi zablude i podjele koje udaljavaju od istine.
6. Vjernik treba biti strpljiv i ne žuriti s osudom drugih, jer konačna presuda pripada samo Allahu, a On je Najmudriji i Najpravedniji sudija.