Sura Ibrahim — Ajet 4

Objašnjenje značenja riječi:

• "Bi-lisani kavmihi" – na jeziku njegovog naroda, odnosno na njihovom maternjem jeziku kojim govore.
• "Fe-judillu" – pa On čini da zaluta, odnosno ostavlja u zabludi onoga ko zaslužuje zabludu.
• "El-Aziz" – Silni, Onaj koji je nepobjediv i čija se odluka ne može osporiti.
• "El-Hakim" – Mudri, Onaj koji sve čini sa savršenom mudrošću i koji sve postavlja na pravo mjesto.

Tumačenje plemenitog ajeta:

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da nije poslao nijednog poslanika, među kojima je i naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a da mu nije dao da govori jezikom svoga naroda. To je zato da bi im mogao jasno prenijeti Allahovu vjeru i objasniti im ono što im je naređeno i zabranjeno, te da bi im dokaz bio potpun i da ne bi imali izgovor pred Allahom.

Zatim nas Uzvišeni Allah obavještava da On, u svojoj savršenoj mudrosti, ostavlja u zabludi onoga koga hoće – a to je onaj koji je sam odabrao nevjerstvo i tvrdoglavost nakon što mu je istina postala jasna – i upućuje na Pravi put onoga koga hoće – a to je onaj koji je iskreno tražio istinu i bio spreman da je prihvati. To nije nepravda s Njegove strane, nego je to Njegova pravednost prema onima koji zaslužuju zabludu i Njegova milost prema onima koji zaslužuju uputu.

Na kraju ajeta, Allah nas podsjeća da je On El-Aziz – Silni koji nadvladava sve i čijoj se odluci niko ne može suprotstaviti – i El-Hakim – Mudri koji ne čini ništa bez razloga i koji ne ostavlja u zabludi niti upućuje nikoga osim sa savršenom mudrošću i pravednošću.

Pouke iz ajeta:

1. Milosrđe Allahovo prema ljudima – Allah svakom narodu šalje poslanika koji govori njihovim jezikom, kako bi razumjeli vjeru na najlakši način. To pokazuje Allahovu brigu i milost prema Svojim stvorenjima.
2. Važnost jasnog prenošenja vjere – Vjera se prenosi na razumljiv način, na jeziku koji ljudi razumiju, jer je cilj da ljudi shvate i prihvate istinu, a ne da budu prisiljeni.
3. Allahova pravednost i mudrost – Ni zabluda ni uputa nisu slučajne; sve je po Allahovoj mudrosti i pravednosti. On ne ostavlja u zabludi nikoga ko je iskreno tražio istinu, niti upućuje onoga ko je tvrdoglavo odbijao.
4. Ljudska odgovornost – Čovjek nije samo žrtva sudbine; on ima izbor i odgovornost. Ko prihvati istinu nakon što mu je postala jasna, Allah će ga uputiti; a ko je odbije, sam je kriv za svoju zabludu.
5. Ljepota islama – Islam je vjera razuma i jasnoće; on ne traži slijepo pokoravanje, nego razumijevanje i uvjerenje. Zato je svaki poslanik govorio jezikom svoga naroda – da ljudi razumiju i razmisle.
6. Pouzdanje u Allaha – Kada znamo da je Allah Silni i Mudri, vjerujemo da je sve što On čini ispravno i da je u našem najboljem interesu, čak i kada mi ne vidimo punu mudrost toga.