Sura El-A'raf — Ajet 205

Značenja riječi:

• Tedarru'an (تَضَرُّعًا): ponizno, skrušeno, sa smjernošću i predanošću.
• Hifetun (خِيفَةً): sa strahom i bojazni u srcu.
• Dunel-džehri (دُونَ الْجَهْرِ): ispod glasnog izgovora, odnosno srednjim tonom između tišine i vike.
• Bill-guduvvi (بِالْغُدُوِّ): ujutro, na početku dana.
• Vel-asal (وَالْآصَالِ): uvečer, u večernjim satima; množina od "asil" – vrijeme između ikindije i akšama.

Tumačenje ajeta:

O Allahov Poslaniče, spominji svoga Gospodara u sebi, u svojoj duši, a ne samo jezikom – i to sa skrušenošću i poniznošću, sa strahom u srcu od Allaha i sa osjećajem potrebe za Njim. Dova i zikr neka ti budu srednjeg tona – ne glasni da bi te drugi čuli, ali ni sasvim tihi da se gubi smisao – nego između toga dvoje. Čini to ujutro, na početku dana, i uvečer, na kraju dana, jer su to blagoslovljeni trenuci kada se srce najlakše povezuje sa Stvoriteljem. I ne budi među onima koji su nemarni i nehajni prema spominjanju Allaha, koji zaboravljaju na Njega u drugim dijelovima dana i noći.

Ovaj ajet je općenit – obuhvata sve vrste zikra: učenje Kur'ana, dovu, tesbih i druge oblike sjećanja na Allaha. Bitno je da zikr dolazi iz srca, sa prisutnošću i sviješću, a ne samo mehaničkim pokretom jezika.

Pouke iz ajeta:

• Zikr na glas nije uvijek bolji od tihog zikra; najbolji je onaj koji dolazi iz dubine srca, sa skrušenošću i strahopoštovanjem, jer to pokazuje iskrenost vjernika.
• Jutro i večer su posebna vremena u kojima se dova prima i kada je srce najspremnije za povezivanje s Allahom – zato ih treba čuvati i iskoristiti za zikr i dovu.
• Strah od Allaha nije znak slabosti, nego znak zrelog imana; onaj ko osjeća bojazan prema svome Gospodaru, taj je bliži Njemu i dalji od grijeha.
• Nemarnost prema zikru je opasna bolest srca; vjernik treba stalno biti svjestan Allaha, ne samo u određenim trenucima, nego u svakom svom stanju.
• Islam je vjera umjerenosti – čak i u ibadetu poput dove i zikra, vjernik treba birati srednji put, izbjegavajući i pretjerivanje i zapostavljanje.