Sura El-A'raf — Ajet 37

Značenje riječi:

• Iftera (افترى) – izmišljanje laži, pripisivanje nečega što nije istina.
• Ajati (آياته) – znakovi i dokazi, ovdje se misli na Božije objave i ajete Kur'ana.
• Nesib (نصيب) – udio, dio onoga što je određeno i zapisano.
• Rusuluna (رسلنا) – Naši poslanici, ovdje se misli na meleke, posebno na meleka smrti i njegove pomoćnike.
• Teveffa (توفى) – uzeti dušu, usmrtiti.
• Dallu (ضلوا) – nestali su, izgubili smo ih iz vida, udaljili su se.

Tumačenje ajeta:

Niko nije veći zulumćar od onoga koji izmišlja laži o Allahu, pripisujući Mu druga u ibadetu ili govoreći o Njemu ono što nije rekao, ili onoga koji poriče Njegove jasne ajete i znakove koji upućuju na pravi put. Takvi ljudi će, bez sumnje, dobiti svoj udio onoga što im je zapisano u Levhi-mahfuzu – bilo dobra ili zla – i to će ih zadesiti u ovom svijetu, kao i proživljenje i obračun koji ih čeka.

Kada im dođe kraj i kada im meleki, predvođeni melekom smrti, dođu uzeti duše, upitat će ih, koreći ih i prekoravajući: "Gdje su oni koje ste obožavali pored Allaha? Pozovite ih da vam pomognu i da vas spase onoga što vas je snašlo!" Tada će oni odgovoriti: "Nestali su od nas, izgubili smo ih iz vida i ne znamo gdje su." I u tom trenutku, pred očima smrti, svjedočit će protiv samih sebe priznajući da su bili nevjernici koji su poricali Allahovu jedincatost. Međutim, to priznanje u tom času neće im koristiti, već će biti dokaz protiv njih.

Pouke iz ajeta:

• Najveći zulum je onaj prema samom čovjeku – kada izmišlja laži o Allahu ili poriče Njegove znakove, jer time sebi zatvara vrata spasa i sreće.
• Allahova pravda je savršena: niko neće ostati bez posljedica svog djela, bilo dobra ili zla, jer sve je zapisano i određeno.
• Smrt je čas istine pred kojim nestaje svaka laž i svako pretvaranje; tada čovjek vidi stvarnost onako kako jeste.
• Obožavanje bilo koga pored Allaha je uzaludno – ti lažni bogovi ne mogu pomoći svom sljedbeniku ni u najtežem trenutku, niti ga mogu spasiti od smrti i obračuna.
• Priznanje greške u času smrti ne donosi korist ako čovjek nije vjerovao i pokajao se za života; zato je najbolje vrijeme za pokajanje i iskrenu vjeru – upravo sada, dok smo živi i zdravi.
• Ovaj ajet nas uči da je jedino Allah dostojan ibadeta i da je jedino On taj koji može pomoći i spasiti, pa zato svoju nadu i pouzdanje trebamo polagati samo u Njega.