Sura Et-Tevba — Ajet 19

Značenja riječi:

• Sikajetul-hadždž – napajanje hadžija vodom.
• Imaretul-mesdžidil-haram – održavanje i opsluživanje Časnog hrama (Kabe).
• La jestevun – nisu jednaki, ne mogu se izjednačiti.

Tefsir ajeta:

Allah, džellešanuhu, upućuje prijekor onima koji su pokušavali izjednačiti počasti koje su ukazivali hadžijama i onima koji su se brinuli o Časnom hramu sa vjerovanjem u Allaha i Posljednjim danom te borbom na Allahovom putu. Ovo je objavljeno povodom ponosa kojim su se isticali abbas ibn Abdulmuttalib, koji je bio zadužen za napajanje hadžija, i šejbe ibn Osman, koji je bio čuvar Kabe, hvaleći se time pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i pred vjernicima.

Allah im odgovara da se ta djela – ma koliko bila korisna i lijepa – ne mogu mjeriti s vjerovanjem u Allaha i Posljednji dan i borbom na Allahovom putu. Razlog tome je što su oni koji su obavljali napajanje i brinuli se o hramu bili mušrici, pa njihova djela nisu bila primljena jer im je nedostajao temelj – iskreno vjerovanje u Allaha. S druge strane, vjernici koji su vjerovali i borili se, njihova djela su bila prihvaćena i nagrađena.

Zatim Allah, džellešanuhu, potvrđuje da oni nisu jednaki kod Allaha, niti mogu biti izjednačeni u vrijednosti i nagradi. Na kraju ajeta dolazi upozorenje da Allah ne upućuje na dobro one koji su nepravedni prema sebi čineći širk, pa makar činili i neka dobra djela – jer uputa na pravi put i prihvatanje djela dolaze samo od Allaha, a On to ne daruje onima koji ustraju u zulumu i nevjerstvu.

Pouke iz ajeta:

• Vrijednost djela ne zavisi od njegove vanjske ljepote, nego od vjerovanja i iskrenosti onoga koji ga čini.
• Širk poništava sva dobra djela, ma koliko ona izgledala velika i korisna.
• Vjera i borba na Allahovom putu su najveće počasti i ne mogu se porediti ni sa kakvim materijalnim ili društvenim uslugama.
• Ajet nas uči da se ponos i čast ne traže u porijeklu, položaju ili uslugama, nego u vjerovanju i predanosti Allahu.
• Upozorenje da Allah ne upućuje one koji čine zulum – a najveći zulum je širk – te da je svako djelo bez vjerovanja osuđeno na propast.