Sura El-Kehf — Ajet 57

Značenje riječi:

• "Ekinneh" (أَكِنَّة): pokrivači, prekrivači koji potpuno prekrivaju srce.
• "Vekr" (وَقْر): gluhoća, težina u ušima koja onemogućava čujenje.
• "Fekih" (فقه): duboko razumijevanje i poimanje stvari.

Tefsir ajeta:

Niko nije veći zulumćar od onoga koji je opominjan Allahovim ajetima i znakovima, pa se od njih okrene i odbije ih, zaboravljajući ono što su njegove ruke pripremile od loših djela i grijeha. Takav čovjek ne samo da ne prihvata istinu, nego je svjesno odbacuje i ne kaje se za ono što je uradio.

Za takve ljude, koji su svjesno odbacili istinu nakon što im je došla, Allah je kazao da je na njihova srca stavio pokrivače koji ih sprječavaju da razumiju Kur'an i njegove pouke, a u njihove uši je stavio gluhoću koja ih spriječava da čuju i prihvate riječ istine. Ovo je kazna za njihovo ustrajno odbijanje i tvrdoglavost.

Zato, i kada ih pozivaš, o Muhammede, na pravi put i vjeru, oni se neće odazvati niti će ikada uputiti na Pravilan put, sve dok su njihova srca pokrivena i uši začepljene. Njihova sudbina je zapečaćena zbog njihovog vlastitog izbora da odbace istinu.

Pouke iz ajeta:

1. Težina odbacivanja istine: Ajet jasno upozorava da je najveći zulum koji čovjek može počiniti – odbacivanje Allahovih znakova nakon što su mu došli. Ovo je poziv svakom čovjeku da cijeni Allahove ajete i da ih ne odbacuje olako.
2. Posljedice svjesnog odbijanja: Kada čovjek ustrajno odbija istinu, Allah mu može zapečatiti srce i uši, što je najteža kazna – nemogućnost da više razumije i prihvati uputu. Ovo nas uči da budemo ponizni pred Allahovim znakovima i da ne budemo tvrdoglavi.
3. Važnost pokajanja: Čovjek koji zaboravi svoja loša djela i ne kaje se za njih, udaljava se od Allahove milosti. Ajet nas podstiče da se stalno prisjećamo svojih postupaka i da se vraćamo Allahu u pokajanju prije nego što bude kasno.
4. Milost Allahova prema onima koji traže uputu: Iako ajet govori o onima koji su zapečaćeni, on indirektno naglašava da je Allahova milost otvorena za one koji iskreno traže istinu i koji nisu tvrdoglavi. Ovo je ohrabrenje za svakog vjernika da uvijek traži uputu i da se nada Allahovoj milosti.
5. Odgovornost pozivača: Ajet tješi Poslanika i sve pozivače u islam da njihova odgovornost nije da nekoga prisilno upute, već samo da prenesu poruku. Oni koji odbiju, snosit će posljedice svog izbora.