Sura El-En'am — Ajet 136

Značenja riječi:

• "Derea'a" (ذَرَأَ) – stvorio, umnožio.
• "El-Hars" (الْحَرْث) – zemlja koja se sije, usjevi i plodovi.
• "El-En'am" (الْأَنْعَام) – stoka: deve, krave, ovce i koze.
• "Bi-za'mihim" (بِزَعْمِهِمْ) – po njihovoj lažnoj tvrdnji i izmišljotini, bez ikakvog utemeljenja.
• "Šurakaihim" (شُرَكَائِهِمْ) – njihovi ortaci, a to su njihovi kumiri i idoli koje su obožavali pored Allaha.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, obavještava nas o ružnom postupku mušrika iz predislamskog arapskog društva. Oni su sami, po svom izmišljenom nahođenju, dijelili ono što im je Allah podario od usjeva, plodova i stoke. Jedan dio bi namijenili Allahu, a drugi dio svojim lažnim božanstvima – kumirima i idolima.

Njihova podjela bila je krajnje nepravedna i puna licemjerja. Kada bi nešto od dijela koji su namijenili Allahu – a to je bio dio za putnike i siromahe – slučajno dospjelo u dio namijenjen kumirima, oni bi to ostavili i rekli: "Allah je bogat i ne treba mu ovo." Ali, kada bi nešto od dijela namijenjenog kumirima dospjelo u dio namijenjen Allahu, oni bi to vratili kumirima, govoreći: "Kumiri su siromašni i treba im." Na taj način, ono što su namijenili Allahu dospijevalo bi njihovim kumirima, a ono što su namijenili kumirima nikada ne bi dospjelo do Allaha.

Allah, džellešanuhu, na kraju ajeta osuđuje njihov postupak riječima: "Ružno je to kako su sudili!" – jer su nepravedno i pogrešno podijelili, dajući prednost stvorenjima nad Stvoriteljem, i pripisujući Allahu ono što On nije naredio.

Pouke iz ajeta:

1. Allah je jedini vlasnik svega – sve što postoji na Zemlji, od usjeva i stoke, Allahovo je stvaranje i dar. Niko nema pravo raspolagati time mimo Allahovih propisa.
2. Osuđivanje širka (mnogoboštva) u svim njegovim oblicima – ovaj ajet pokazuje koliko je širk ružan i koliko dovodi čovjeka do nepravde i glupih postupaka, čak i u onome što se tiče imetka i podjele.
3. Vjernik mora biti pravedan u svojim postupcima – podjela imetka, bilo da je riječ o imetku općenito ili o onome što se izdvaja u ime Allaha, mora biti u skladu sa šerijatskim propisima, a ne po ličnom nahođenju i običajima koji nisu utemeljeni u vjeri.
4. Oprez od izmišljanja u vjeri – mušrici su svoj postupak nazivali "dijelom za Allaha", ali to je bilo samo po njihovoj tvrdnji, bez Allahovog odobrenja. Ovo nas uči da svaki oblik ibadeta i približavanja Allahu mora biti utemeljen na Kur'anu i sunnetu, a ne na ljudskim izmišljotinama.
5. Allahova milost prema ljudima – Allah nam kroz ovaj primjer ukazuje na pogreške prošlih naroda kako bismo ih izbjegli i kako bismo ispravno razumjeli svoju vjeru, što je dokaz Njegove brige i milosti prema vjernicima.