Sura Et-Tevba — Ajet 31

Značenja riječi:

• Ahbar (أَحْبَار): učenjaci i poznavaoci vjere jevrejske.
• Ruhban (رُهْبَان): pobožnjaci i monasi kršćanski.
• Erbaben (أَرْبَابًا): gospodarima i bogovima.

Tumačenje ajeta:

Jevreji i kršćani su svoje učenjake i monahe uzeli za gospodare pored Allaha – slušali su ih u onome što im je Allah zabranio i zabranjivali ono što im je Allah dozvolio, te su tako njihove riječi stavili iznad Allahovih propisa. Kršćani su također uzeli Mesiha, Isaa sina Merjemina, za boga i obožavali ga pored Allaha. A Allah ih nije naredio ničim drugim osim da obožavaju samo Jednog Boga – nema istinskog božanstva osim Njega. On je slavljen i uzvišen, i čist je od svega što Mu pripisuju oni koji Njemu pridružuju druge u obožavanju.

Ovo znači da pravo robovanje i obožavanje pripada isključivo Allahu, a svako ko bude slušan u suprotnosti sa Allahovim propisima – bio on učenjak, monah ili bilo ko drugi – time je uzet za gospodara pored Allaha. Vjernik je dužan slušati samo Allaha i Njegovog Poslanika, a svako ko poziva na ono što je suprotno Allahovoj vjeri – ne treba ga se slušati u tome.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek ne smije nikoga uzimati za gospodara u smislu da ga sluša u onome što je suprotno Allahovim propisima; poslušnost stvorenjima je dozvoljena samo u onome što je u skladu sa Allahovom voljom.
• Islam je vjera čistog tevhida (vjerovanja u Jednog Allaha) – ona oslobađa čovjeka ropstva ljudima i podčinjava ga samo Allahu, što je najveća čast i sloboda.
• Uzvišenost i veličina Allaha je iznad svega što Mu ljudi pripisuju – On nema sudruga ni u obožavanju, ni u svojstvima, ni u vlasti.
• Ova vjera poziva na jedinstvo i zajedništvo, jer svi vjernici služe jednom Gospodaru, što je temelj bratstva i međusobnog poštovanja među ljudima.