Sura El-Bekara — Ajet 114

Značenje riječi:

• "Ve men azlemu" – ko je nepravedniji, odnosno ko je veći zulumćar i prestupnik.
• "menea mesadžidallahi" – spriječio Allahove džamije, odnosno mjesta na kojima se obožava Allah.
• "en juzkera fiha-smuhu" – da se u njima spominje Njegovo ime kroz namaz, zikr, učenje Kur'ana i druge oblike ibadeta.
• "ve se'a fi harabiha" – trudio se i nastojao da ih uništi, sruši ili na drugi način onemogući njihovo korištenje.
• "hizjun" – poniženje, sramota i prezir.
• "azabun azim" – velika, strašna kazna.

Tumačenje ajeta:

Ne postoji veći zulumćar i nepravednik od onoga koji sprečava da se u Allahovim džamijama spominje Njegovo ime – bilo da zabranjuje namaz, učenje Kur'ana, zikr ili bilo koji drugi vid ibadeta – i koji se svim silama trudi da ih uništi, sruši ili zatvori, te na taj način onemogući vjernike da u njima obavljaju svoje vjerske dužnosti. Takvi ljudi, koji su se posvetili rušenju i pustošenju Allahovih kuća, ne zaslužuju da u njih uđu osim sa strahom i trepetom, svjesni da su počinili težak grijeh i da ih čeka kazna. Njihovo poniženje i sramota bit će vidljivi već na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih velika i bolna kazna.

Ovaj ajet se odnosi na one koji su zabranjivali spominjanje Allaha u džamijama i trudili se da ih unište – bilo da su to bili narodi koji su rušili mesdžide prije poslanika Muhammeda, a.s., poput onih koji su razorili Bejtul-Makdis, bilo da su to bili mušrici koji su spriječili Poslanika, s.a.w.s., i njegove ashabe da uđu u Mesdžidul-haram godine Hudejbije. U svakom slučaju, radi se o najtežem obliku zuluma i neprijateljstva prema vjeri Allahovoj.

Pouke iz ajeta:

• Džamije su Allahove kuće i mjesta Njegovog spominjanja; ko ih poštuje i čuva, poštuje Allahovu vjeru, a ko ih sprečava ili ruši, čini najveći zulum.
• Zabrana vjerskih sloboda i onemogućavanje ljudi da obožavaju Allaha spada u najteže grijehe i donosi poniženje na ovom i patnju na onom svijetu.
• Allah će uvijek zaštititi Svoje džamije i Svoju vjeru, a oni koji im žele zlo bit će poniženi i kažnjeni.
• Vjernik treba da cijeni i čuva džamije, da ih posjećuje i da u njima traži znanje i blagoslov, jer su one mjesta mira, spokoja i povezanosti s Allahom.
• Ovaj ajet nas uči da je sloboda ibadeta jedno od najvećih dobara koje čovjek može imati, te da trebamo biti zahvalni Allahu na mogućnosti da slobodno obavljamo svoje vjerske dužnosti.