Sura El-Hadž — Ajet 9

Značenje riječi:

• "ثَانِيَ عِطْفِهِ" – onaj koji savija svoju stranu (vrat) u oholosti i nadmenosti, okrećući se od istine.
• "خِزْيٌ" – poniženje, sramota i kazna u ovozemaljskom životu.
• "عَذَابَ الْحَرِيقِ" – kazna vatrom koja prži i spaljuje.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet opisuje jednu od najgorih osobina onih koji se suprotstavljaju Allahovoj vjeri. To je onaj koji u raspravi o Allahu i Njegovoj vjeri ne traži istinu, već se okreće od nje s visokomjerjem, savijajući svoj vrat i rame u oholosti, pokazujući prezir prema onome što je došlo od Allaha. On to čini ne samo iz svog neznanja i tvrdoglavosti, već i s namjerom da odvrati druge ljude od Allahovog puta – puta islama, vjerovanja u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Za takvog čovjeka Allah je pripremio kaznu u oba svijeta. U ovom dunjaluku bit će ponižen i osramoćen – njegov trud će propasti, njegova zabluda će postati jasna ljudima, a on će biti poražen i razotkriven. A na Sudnjem danu čeka ga još teža kazna – vatra koja prži i spaljuje, kojom će ga Allah dati da okusi patnju i bol.

Pouke iz ajeta:

1. Oholost i uobraženost su osobine koje čovjeka udaljavaju od istine i vode ga u propast, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.
2. Onaj ko poziva u zabludu i odvraća ljude od Allahovog puta neće ostati nekažnjen – Allah će ga kazniti na najvidljiviji način.
3. Poniznost i skromnost pred Allahom su ključ prihvatanja istine, a onaj ko se uzdigne u oholosti, Allah će ga poniziti.
4. Rasprava o vjeri mora biti zasnovana na znanju i iskrenoj namjeri, a ne na bahatosti i želji za prevlašću.
5. Kazna na dunjaluku je samo predznak one velike kazne na ahiretu – zato je mudro da se čovjek pokaje i vrati Allahu prije nego što bude prekasno.