Sura El-Kasas — Ajet 43

Značenje riječi:

• Besaru (množina od besira): svjetlost srca, odnosno uvid i spoznaja kojom čovjek razlikuje istinu od zablude, kao što je vid svjetlost oka.
• Huda: uputa na Pravi put, izvođenje iz zablude.
• Rahmet: milost koja obuhvata vjernike i donosi im dobro na oba svijeta.

Tefsir ajeta:

Uzvišeni Allah, spominjući Svoju milost prema ljudima, kaže da je Musau, alejhis-selam, dao Knjigu – Tevrat – nakon što je uništio ranije narode koji su došli prije njega, poput Nuhovog naroda, Ada, Semuda, Lutovog naroda i stanovnika Medjena. To uništenje dogodilo se zbog njihovog poricanja poslanika i nevjerovanja u Allahove znake.

Ova Knjiga data je kao izvor jasnih uvida i spoznaja ljudima, posebno sinovima Israilovim, da njome vide šta im koristi pa to čine, i šta im šteti pa to ostavljaju. Ona je bila uputa koja ih je izvodila iz zablude i neznanja, i milost za one koji su u nju vjerovali i djelovali po njenim propisima. Sve to dat im je da bi se prisjetili Allahovih blagodati nad njima, da Mu budu zahvalni i da ne poriču Njegove darove.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova je mudrost da narode koji poriču istinu i zulum čine zadesi kazna, a onda On podari novu milost onima koji dolaze nakon njih, kako bi se poučili iz prošlosti.
2. Knjige koje je Allah objavljivao nisu bile samo zbirka propisa, već svjetlost koja prosvjetljava srca i vodi čovjeka ka onome što je dobro za njega na oba svijeta.
3. Prava svrha objave i znanja nije samo informisanje, već prisjećanje, razmišljanje i djelovanje – da čovjek spozna Allahove blagodati i bude Mu zahvalan.
4. Milost Allahova prethodi Njegovoj kazni, i On uvijek ostavlja vrata upute otvorenim za one koji žele razumjeti i vratiti se Njemu.
5. Učenje iz historije prošlih naroda je put ka ispravnom životu – ko ne uzme pouku iz prošlosti, osuđen je da ponovi iste greške.