Sura El-Kasas — Ajet 48

Značenje riječi:

• Lavla: zašto nije / trebalo je da bude
• Sihrani: dva sihra (čarolije)
• Tezahara: uzajamno su se pomagali i podržavali

Tumačenje ajeta:

Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao kurejšijskim nevjernicima s Istinom od Gospodara – a to su Kur'an i vjerovjesništvo – oni su, umjesto da prihvate istinu, tražili izgovore i rekli: "Zašto Muhammedu nije dato ono što je dato Musau – poput ruke i štapa, ili knjige koja je spuštena odjednom?" Oni su to rekli nakon što su poslali ljude da pitaju jevrejske učenjake u Medini o Muhammedu, a oni su im potvrdili da je on zaista poslanik čiji se opis nalazi u njihovim knjigama.

Uzvrativši im na njihov prigovor, Uzvišeni Allah im je rekao: "Zar oni prije nisu porekli ono što je dato Musau?" – jer su i prije nevjernici poricali Musaove mudžize, iako su bile očigledne. Neki od njih su čak rekli da su Tevrat i Kur'an – ili Musa i Muhammed, a prema drugom mišljenju Musa i Harun – dva sihra koja se međusobno podržavaju i potvrđuju. I rekli su: "Mi u oboje ne vjerujemo!" – odbacujući i jedno i drugo.

Ovaj ajet ukazuje na tvrdoglavost nevjernika koji nikada nisu zadovoljni ni sa kakvim dokazom, jer njihov problem nije bio u nedostatku argumenata, već u srcima ispunjenim ohološću i odbijanjem istine.

Pouke iz ajeta:

• Nevjernici nikada neće biti zadovoljni ni sa kakvim znakom, jer njihov cilj nije traženje istine, već pronalaženje izgovora za odbijanje. Zato vjernik treba biti čvrst u svom uvjerenju, ne čekajući zadovoljstvo onih koji su odlučili ne vjerovati.
• Ovaj ajet nas uči da je Kur'an najveća mudžiza koja je dovoljna kao dokaz, i da ne trebamo sumnjati u vjerodostojnost naše vjere zbog prigovora onih koji traže "drugačije znakove".
• Dosljednost u poricanju – od ranijih naroda do kasnijih – pokazuje da je to šejtanska taktika koju treba prepoznati i ne nasjedati na nju. Vjernik treba tražiti istinu čista srca i otvorenog uma, a ne postavljati uvjete Allahu.