Sura El-Ankebut — Ajet 25

Značenje riječi:

• Evsān (أوثان): kipovi i idoli koje su ljudi obožavali umjesto Allaha.
• Meveddet (مودة): ljubav, prisnost i međusobno druženje.
• Jekfuru ba'dukum bi ba'din (يكفر بعضكم ببعض): jedni će se drugih odreći i poreći ih.

Tumačenje ajeta:

Ibrahim, a.s., obratio se svome narodu riječima koje razotkrivaju pravu prirodu njihovog obožavanja idola. Rekao im je: "Vi ste, umjesto Allaha, uzeli kumire i idole, ali pravi razlog tome nije vjera ni istina – već je to samo međusobna ljubav i sloga koju ste uspostavili u ovome svijetu. Vi se volite i podržavate na osnovu zajedničkog obožavanja tih kumira, i to vas drži na okupu u životu na dunjaluku."

Međutim, Ibrahim ih upozorava da će ta lažna povezanost nestati na Sudnjem danu. Tada će se međusobno odreći jedni drugih – vođe će se odreći sljedbenika, a sljedbenici vođa. Proklinjat će jedni druge, jer će shvatiti da su jedni druge doveli u zabludu. Svi će zajedno završiti u Vatri – i oni koji su obožavali i oni koji su bili obožavani, i oni koji su slijedili i oni koji su bili slijeđeni. I neće imati nijednog pomagača koji bi ih izbavio iz te kazne.

Pouke iz ajeta:

1. Iskrenost u vjeri je temelj – Ibrahim, a.s., pokazuje da svako obožavanje koje nije isključivo posvećeno Allahu počiva na prolaznim interesima, a ne na istini. Vjera koja nije iskrena prema Allahu nema trajnu vrijednost.
2. Dunjalučke veze su prolazne – Ljubav i prijateljstvo koje se grade na neistini i grijehu neće potrajati. One se prekidaju upravo onda kada čovjeku najviše trebaju – na Sudnjem danu.
3. Odgovornost je lična – Na Sudnjem danu niko neće moći prebaciti krivicu na drugoga. Svako će odgovarati za svoja djela, a oni koji su druge doveli u zabludu biće prokleti od strane svojih sljedbenika.
4. Nema pomagača mimo Allaha – Sve ono u šta se čovjek uzda mimo Allaha – bilo ljudi, idoli ili materijalna moć – iznevjerit će ga na Danu kada mu pomoć bude najpotrebnija. Jedini pravi zaštitnik i pomagač je Allah, Uzvišeni.
5. Poziv u vjeru mora biti jasan i hrabar – Ibrahim, a.s., nije ublažavao istinu da bi ugodio narodu. On im je jasno rekao ono što je morao reći, bez straha od posljedica, jer je nosio poslanicu svoga Gospodara.