Sura Ali-Imran — Ajet 172

Značenja riječi:

• El-Karhu (الْقَرْحُ): rane i povrede koje su zadesile vjernike u bici na Uhudu.
• Istečabu (اسْتَجَابُوا): odazvali su se, prihvatili poziv.
• Ahsenu (أَحْسَنُوا): činili su dobra djela na najljepši način.
• Ittekav (اتَّقَوْا): čuvali su se Allahove kazne izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se zabrana.

Tumačenje ajeta:

Nakon teškog poraza i ranjavanja muslimana u bici na Uhudu, kada je neprijateljska vojska pod vođstvom Ebu Sufjana krenula nazad prema Mekki, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je svoje ashabe da krenu u potjeru za neprijateljem do mjesta zvanog Hamra el-Esed. Uprkos bolnim ranama, iscrpljenosti i teškim gubicima koje su upravo pretrpjeli, oni su se odmah odazvali Allahovom i Poslanikovom pozivu, ne pokazavši ni malo oklijevanja niti slabosti. Kada ih je neprijatelj pokušao zastrašiti viješću da se sprema ponovni napad, oni su samo rekli: "Allah nam je dovoljan i On je najbolji zaštitnik!" Zbog tog velikog odaziva, iskrenog imana i potpunog pouzdanja u Allaha, objavljen je ovaj ajet koji najavljuje da će oni koji su pokazali dobročinstvo u svojim djelima i bogobojaznost prema Allahu – izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se zabrana – dobiti ogromnu nagradu, a to je Džennet i Allahovo zadovoljstvo.

Pouke iz ajeta:

• Vjernikova snaga ne dolazi od tjelesne moći, već od čvrstog imana i pouzdanja u Allaha; rane i teškoće ne smiju ga spriječiti u ispunjavanju Allahovih naredbi.
• Istinska hrabrost i odanost Allahu i Njegovom Poslaniku ogledaju se u trenucima najtežih iskušenja, kada čovjek i pored bola i umora ostaje na putu istine.
• Dobročinstvo (ihsan) i bogobojaznost (takva) ključ su za Allahovu nagradu; ko ih objedini u svom životu, zaslužuje najveću čast kod Allaha – Džennet.
• Ova priča uči muslimane da se ne predaju očaju ni nakon najtežih poraza, jer Allah svojim iskrenim robovima uvijek priprema izlaz i nagradu veću od svake žrtve.