Sura El-Ahzab — Ajet 46

Značenja riječi:

• Dā'ijan (دَاعِيًا): pozivatelj, onaj koji upućuje poziv.
• Biižnihi (بِإِذْنِهِ): uz Allahovo odobrenje, dopuštenje i upravljanje.
• Sirādžan munīran (سِرَاجًا مُّنِيرًا): svjetiljka koja jasno osvjetljava, koja rasvjetljava tamu i pokazuje put.

Tumačenje ajeta:

U nastavku opisa poslanikovog položaja i njegove uloge, Uzvišeni Allah kaže da je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao i kao pozivatelja Allahu – pozivatelja na Allahovu vjeru, na tevhid (priznavanje Allahove jedinosti) i na pokornost Njemu. Taj poziv nije bio od njega samoga, već uz Allahovo odobrenje i dopuštenje – Allah mu je naredio da poziva, olakšao mu je taj put i odredio mu vrijeme i način pozivanja. Zatim ga je opisao kao svjetiljku koja jasno svijetli – on je, alejhi selam, svjetionik koji rasvjetljava mrak neznanja i zablude; ko god ga slijedi i prihvati njegov put, izlazi iz tmina na svjetlo, kao što putnik noću pronalazi put uz svjetlost svjetiljke. Njegova svjetlost je očigledna i jasna poput sunca – niko je ne poriče osim onoga ko je tvrdoglav i ustrajan u zabludi.

Pouke iz ajeta:

• Veličanstvenost Allahove milosti prema čovječanstvu u slanju Poslanika kao svjetiljke koja vodi iz tmine u svjetlo.
• Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije govorio po svojoj želji, već po Allahovom naređenju i uz Njegovo odobrenje – što jača povjerenje u njegov poziv.
• Islam je vjera koja je sama po sebi jasna i svijetla – njen put je osvijetljen, a onaj ko ga slijedi ne luta.
• Pozivanje Allahu treba biti s mudrošću i u skladu s Allahovom voljom, a ne po ljudskim hirovima.
• Vjernik koji prihvati Poslanikov poziv izlazi iz mraka neznanja, grijeha i zablude u svjetlo znanja, dobra i upute – a to je najveći uspjeh.