Sura En-Nisa — Ajet 17

Značenje riječi:

• Es-sû': loše djelo, grijeh, ono što je zabranjeno.
• Bi-džehale: iz neznanja, odnosno ne shvatajući ozbiljnost posljedica i težinu grijeha.
• Min karib: u skorom vremenu, prije nego što smrt zatekne čovjeka.

Tefsir:

Allah, dželle šanuhu, u ovoj plemenitoj rečenici objašnjava ko su ljudi čiju pokajanje On prima i čini ga ispravnim. Uzvišeni Allah kaže da je pokajanje, odnosno primanje pokajanja, obećano onima koji počine loše djelo i grijeh iz neznanja. Ovo neznanje ne znači nužno da ne poznaju zabranu, već znači da ne shvataju punu težinu grijeha, njegove zle posljedice na dušu i društvo, te da ne razmišljaju o Allahovoj kazni i nezadovoljstvu. Svaki onaj ko počini grijeh, bilo da je svjesno ili nesvjesno pogriješio, u ovom kontekstu se smatra neukim, jer pravi vjernik koji je svjestan Allahove veličine ne bi se usudio na grijeh.

Zatim, Uzvišeni Allah postavlja uvjet za primanje pokajanja: da se čovjek pokaje u skorom vremenu, odnosno prije nego što smrt dođe i prije nego što ugleda meleka smrti. To znači da pokajanje mora doći dok je čovjek još u mogućnosti da čini dobra djela i dok mu je život u ovom svijetu. Kada čovjek ispuni ove uvjete – počini grijeh iz neznanja, zatim se iskreno pokaje i vrati Allahu prije smrti – onda Allah prima njegovo pokajanje, oprašta mu grijehe i pretvara njegove loše postupke u dobra djela.

Na kraju, Allah nas obavještava da je On Sveznajući i Mudri. On zna ko je iskren u svom pokajanju, a ko to samo izgovara jezikom bez srca. Njegova mudrost zahtijeva da primi pokajanje onoga ko se iskreno vrati, a da ne primi ono što nije iskreno. Ovo je velika milost i olakšanje od Gospodara svjetova.

Pouke i koristi:

• Ova rečenica otvara vrata nade svakom griješniku, ma koliko njegov grijeh bio velik, sve dok se pokaje prije smrti. To je dokaz Allahove bezgranične milosti prema Njegovim robovima.
• Iskreno pokajanje briše grijehe i vraća čovjeka u stanje čistoće, kao da nikada nije ni počinio grijeh. Ovo je najveća radost za vjernika koji je svjestan svojih propusta.
• Učenje o pokajanju čisti srce od očaja i beznađa, i čini da se vjernik uvijek vraća svome Gospodaru, bez obzira na to koliko je puta posrnuo.
• Mudrost i znanje Allahovi su temelj Njegovog primanja pokajanja – On ne prima pokajanje iz nehaja, već iz savršene mudrosti koja uređuje život robova na najbolji način.