Sura En-Nisa — Ajet 16

Značenja riječi:

• El-Ledhani – dvojina (dvoje) koja se odnosi na muškarca i ženu.
• Je’tijānihā – čine blud (zinu), odnosno čine preljub ili blud.
• Fe ādhūhumā – kaznite ih, ukorite ih i grdite.
• Fe in tābā – ako se pokaju i odustanu od tog grijeha.
• Ve aslehā – i poprave svoja djela.
• Fe a’ridū anhumā – odustanite od njihovog kažnjavanja i ostavite ih.
• Tevvāben – Onaj Koji prima pokajanje.
• Rahīmen – Milostivi.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet se odnosi na one koji počine blud (zinu) – i muškarca i ženu. U prvom periodu islama, prije nego što su objavljeni propisi o haddu (šerijatskoj kazni) za blud, kazna je bila da se počinioci ukore, izgrdi i kazne riječima i djelima koja će ih poniziti i odvratiti od tog grijeha. To je uključivalo prijekor, grdnju, a prema nekim učenjacima i fizičko kažnjavanje koje nije prelazilo granice umjerenosti.

Zatim, ako se njih dvoje pokaju od tog grijeha i poprave svoja djela, te počnu činiti dobra djela, onda ih treba ostaviti na miru i ne uznemiravati ih dalje. Razlog tome je što je onaj ko se pokaje od grijeha poput onoga koji grijeh nije ni počinio – njegovo pokajanje briše prethodni grijeh.

Ova kazna je bila privremena i važila je na početku islama. Kasnije je ovaj propis zamijenjen (nesihovan) jasnim šerijatskim kaznama: neženjena osoba koja počini blud dobija stotinu udaraca bičem i prognanstvo od godinu dana, dok oženjena (ili udata) osoba biva kamenovana do smrti, prema hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Na kraju ajeta, Uzvišeni Allah podsjeća da je On Taj Koji prima pokajanje Svojih robova i da je Milostiv prema njima, te da je pokajanje uzvišeni čin kojim se grijeh briše i kojim se vjernik vraća svome Gospodaru.

Pouke iz ajeta:

1. Vrata pokajanja su uvijek otvorena – bez obzira koliko je grijeh velik, Allah prima pokajanje onoga ko Mu se iskreno vrati. Ovo je od najvećih milosti Uzvišenog Allaha prema Njegovim robovima.
2. Islamska kazna ima za cilj popravak, a ne uništenje – kazna u islamu nije osveta, već sredstvo čišćenja društva i popravka počinioca. Kada se počinilac popravi, kazna prestaje.
3. Pokajanje briše grijeh – onaj ko se iskreno pokaje i popravi svoja djela, prema njemu se više ne odnosi kao prema griješniku, već mu se vraća ugled i dostojanstvo u društvu.
4. Ljepota islamskog pristupa liječenju društvenih bolesti – islam ne ostavlja pojedinca da potone u grijeh, niti ga osuđuje zauvijek, već mu pruža put spasa kroz pokajanje i popravak.
5. Milost i oprost su Allahova svojstva – Uzvišeni Allah je Sebe opisao kao Tevvaba (Onog Koji mnogo prima pokajanje) i Rahima (Milostivog), što vjerniku ulijeva nadu i ohrabruje ga da se vrati svome Gospodaru, ma koliko grijeha imao iza sebe.