Sura Ez-Zuhruf — Ajet 49

Objašnjenje značenja riječi:

• Es-Sāhir: Ovdje se ne misli na čarobnjaka u negativnom smislu, već na učena i vješta čovjeka. Kod njih je naziv "sahir" označavao ugled i poštovanje, pa su tako oslovili Musaa, a.s.
• Bimā 'ahide 'indek: Odnosi se na obećanje i ugovor koji je Allah, dž.š., sklopio sa Musaaom, a.s., da će njegova dova biti uslišana.

Tumačenje ajeta:

Kada je Allah, dž.š., poslao kaznu na faraona i njegov narod – a to su bili poplava, skakavci, uši, žabe i krv – i kada ih je nevolja pritisla, oni su došli Musau, a.s., i rekli mu: "O ti, učeni i vješti čovječe (misleći na njegovo znanje i sposobnost), zamoli svoga Gospodara za nas onako kako ti je On obećao da će uslišati tvoju dovu. Ako On otkloni od nas ovu kaznu, mi ćemo sigurno povjerovati u ono što si nam donio i slijediti te."

Ovo je bio njihov uslovljeni obećanje – tražili su od Allaha da prvo otkloni kaznu, pa su obećavali da će onda vjerovati. Međutim, njihova namjera nije bila iskrena, jer su i ranije davali slična obećanja, ali su ih prekršili čim bi im se nevolja otklonila.

Pouke iz ajeta:

1. Moć dove i iskrenog obraćanja Allahu – Čak su i nevjernici priznavali da je Musaa, a.s., čovjek čija se dova prima, što ukazuje na visok stepen vjerovjesnika i bliskost sa Allahom.
2. Allahova kazna je znak upozorenja – Kada Allah pošalje nevolje, to je prilika za ljude da se vrate i pokaju, ali samo oni iskreni u tome imaju koristi.
3. Nevjernici često obećavaju vjeru samo u nevolji – Njihovo obraćenje je uslovljeno i prolazno; prava vjera je ona koja dolazi iz uvjerenja, a ne iz straha od kazne.
4. Ustrajnost vjerovjesnika – Musaa, a.s., nije odustajao od poziva svome narodu uprkos njihovom licemjerju, što nas uči da ne gubimo nadu u ljude i da nastavljamo činiti dobro.