Sura El-Ma'ida — Ajet 69

Značenja riječi:

• Hādū – oni koji su prihvatili jevrejsku vjeru.
• Sābi'ūn – narod koji je ostao na svojoj prirodnoj fitretu (zdravoj prirodi), bez utvrđene vjere koju slijede; bili su to ljudi koji su obožavali Allaha, ali nisu imali posebnu knjigu ni zakon.
• Nesārā – sljedbenici Isaa, a.s., koji su se nazivali pomagačima (ensār) u vjeri.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovom ajetu spominje četiri skupine ljudi: vjernike (muslimane), jevreje, sabijce i kršćane. Ono što je ključno za spasenje i sreću nije samo pripadnost određenoj skupini ili zajednici, već iskreno vjerovanje u Allaha, vjerovanje u Sudnji dan i činjenje dobrih djela.

Riječ je o onima koji su iskreno vjerovali u Allaha, priznavali Njegovu jedincatost i slijedili poslanike, posebno posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te vjerovali u ono što je donio. Oni koji su ostali čvrsti na toj vjeri i potvrdili je dobrim djelima – za njih nema straha od užasa Sudnjeg dana niti će tugovati za onim što su propustili u ovozemaljskom životu.

U ajetu postoji specifičan red riječi koji ukazuje na posebnu poruku: spominjanje sabijaca i kršćana nakon jevreja, iako bi gramatički zahtijevalo drugačiji poredak, naglašava da je svima njima upućen isti poziv i da su svi podložni istoj odredbi – spasenje nije u pukoj pripadnosti skupini, nego u iskrenoj vjeri i dobrim djelima.

Pouke iz ajeta:

1. Vjera nije samo ime ili pripadnost skupini – čovjek se ne spašava time što se naziva muslimanom, jevrejem ili kršćaninom, već istinskim vjerovanjem i djelima.
2. Tolerancija i pravednost u islamu – ajet pokazuje da islam priznaje postojanje različitih vjerskih zajednica i ne osuđuje ih unaprijed, već ih poziva na zajedničku istinu: vjeru u Allaha i dobra djela.
3. Vjera i djela su nerazdvojni – spasenje se ne postiže samo vjerom bez djela, niti djelima bez vjere; oboje mora biti prisutno.
4. Sigurnost i spokoj su plod vjere – onaj ko iskreno vjeruje i čini dobro, oslobođen je straha i tuge, kako na ovom svijetu tako i na onome.
5. Univerzalnost Islama – poruka ovog ajeta upućena je svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo ili prijašnju vjeru, pozivajući ih na ono što je zajedničko svim Božijim poslanicima: čisti monoteizam i dobročinstvo.