Sura El-Kehf — Ajet 24

Značenje riječi:

• إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ – osim ako Allah ne da (odnosno, veži svoju namjeru za Allahovom voljom, govoreći: "Ako Allah da").
• وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ – i sjeti se svoga Gospodara kada zaboraviš (odnosno, izgovori "InšaAllah" kada se sjetiš da si to propustio reći).
• عَسَىٰ أَن يَهْدِيَنِ رَبِّي لِأَقْرَبَ مِنْ هَٰذَا رَشَدًا – možda će me moj Gospodar uputiti onome što je bliže ispravnosti od ovoga.

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, upućuje Svog Poslanika, a time i sve vjernike, kako da se ponašaju kada namjeravaju nešto učiniti u budućnosti. Ne govori za neku stvar: "Učinit ću to sutra" – a da to ne vežeš za Allahovu volju, govoreći: "InšaAllah" (ako Allah da). To je zato što čovjek ne zna šta će se dogoditi sutra, pa treba priznati svoju ovisnost o Allahovoj odredbi i prepustiti Mu se u svakom svom naumu.

Zatim, ako čovjek zaboravi izgovoriti "InšaAllah" kada obećava ili najavljuje nešto, pa se kasnije sjeti, treba odmah spomenuti svoga Gospodara i izgovoriti to – jer spominjanje Allaha otklanja zaborav i donosi čovjeku uputu. Također, treba reći: "Možda će me moj Gospodar uputiti onome što je bliže ispravnosti i boljem od ovoga" – jer čovjek ne zna šta je za njega najbolje, pa treba od Allaha tražiti uputu na ono što je najispravnije i najkorisnije, kako u ovom životu, tako i na ahiretu.

Ovaj ajet je došao kao pouka nakon što su nevjernici pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ashabima pećine, a on im je obećao da će im odgovoriti sutradan, ne rekavši "InšaAllah". Zbog toga je objava izostala petnaest dana, pa je Allah objavio ovu opomenu i pouku.

Pouke iz ajeta:

1. Vezanje svakog nauma za Allahovu volju – Vjernik treba uvijek govoriti "InšaAllah" kada planira nešto u budućnosti, jer time priznaje da je sve u Allahovim rukama i da On određuje šta će se dogoditi.
2. Spominjanje Allaha otklanja zaborav – Kada čovjek zaboravi nešto, spominjanje Allaha je najbolji lijek za to, jer On je Onaj Koji upućuje i podsjeća.
3. Skromnost i priznavanje vlastite ograničenosti – Čovjek ne zna šta je za njega najbolje, pa treba od Allaha tražiti ono što je najbliže ispravnosti, umjesto da se oslanja na vlastito mišljenje i planove.
4. Lijep ophođenje prema pitanjima ljudi – Kada nas neko nešto pita, treba biti oprezan u obećanjima i ne davati odgovore bez Allahovog spominjanja, jer time pokazujemo poniznost pred Allahom i brigu za ispravnost.
5. Nada u Allahovu uputu – Vjernik nikada ne gubi nadu da će ga Allah uputiti na ono što je najbolje, čak i kada pogriješi ili zaboravi, jer su Allahova vrata milosti uvijek otvorena onome ko Mu se vrati.