Sura El-Bekara — Ajet 160

Značenje riječi:

• Tâbû – pokajali se, vratili se Allahu.
• Aşleḩû – popravili svoja djela i stanje.
• Beyyenû – objasnili, otkrili ono što su ranije skrivali.
• Etûbu 'alejhim – primam njihovu pokajanje i opraštam im.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je u prethodnim ajetima spomenuta teška kazna za one koji skrivaju ono što je Allah objavio od jasnih dokaza i upute, ovaj ajet donosi izuzetak i otvara vrata nade. Allah, džellešanuhu, kaže da će oprostiti onima koji ispune tri uvjeta:

Prvo: da se pokaju – da se iskreno vrate Allahu i zažale zbog onoga što su činili, napuštajući grijeh i odlučivši da mu se više ne vraćaju.

Drugo: da poprave svoja djela – da svojim postupcima, unutrašnjim i vanjskim, dokažu iskrenost svog pokajanja, čineći dobro i ispravljajući ono što su kvarili.

Treće: da objasne i otkriju ono što su ranije skrivali od istine i upute – da više ne kriju znanje koje su bili dužni prenijeti ljudima, već da jasno govore ono što znaju od Allahove objave.

Onima koji ispune ove uvjete, Allah obećava da će primiti njihovo pokajanje, oprostiti im i izbrisati njihove grijehe. Na kraju ajeta Allah podsjeća na Svoja dva prekrasna svojstva: On je Et-Tevvâb – Onaj Koji mnogo prima pokajanja Svojih robova i stalno im otvara vrata povratka, i Er-Rahîm – Milostivi, Koji je milostiv prema Svojim robovima nakon što Mu se obrate, jer ih je uputio na pokajanje i onda ga primio.

Pouke iz ajeta:

1. Vrata pokajanja su uvijek otvorena – ma koliko grijeh bio velik, Allahova milost je veća i On prima pokajanje onoga ko Mu se iskreno vrati.
2. Pokajanje mora biti iskreno i potpuno – nije dovoljno samo zažaliti, već je potrebno popraviti svoja djela i ispraviti ono što je bilo pogrešno.
3. Hrabrost priznati istinu – onaj ko je skrivao istinu ili znanje, dužan je to ispraviti i objasniti ljudima, bez obzira na posljedice.
4. Nada u Allahovu milost – ovaj ajet ulijeva nadu svakom grešniku i podsjeća ga da Allah ne želi propast Svojih robova, već njihovo spasenje i sreću.
5. Ljepota Allahovih imena – spominjanje imena Et-Tevvâb i Er-Rahîm na kraju ajeta podsjeća vjernika da je Allahov oprost spojen s milošću, što je najveći podstrek za povratak Allahu.