Sura El-Bekara — Ajet 48

Značenje riječi:

• "La teczi" – neće biti u stanju nadoknaditi, platiti ili osloboditi.
• "Šefaat" – posredovanje, zauzimanje za nekoga.
• "Adl" – otkup, nadoknada, fidja (ono što se daje da bi se neko oslobodio kazne).

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, upućuje vjerne da se čuvaju i boje Dana kijameta – Dana u kojem nijedna duša neće moći drugoj duši pomoći niti je osloboditi bilo čega od onoga što joj je propisano. Toga dana se neće primiti posredovanje od onih koji su činili širk i nevjerstvo, niti će se od njih uzeti otkup, pa makar dali sve što na Zemlji postoji. Neće imati nijednog pomagača koji bi ih odbranio od Allahove kazne ili ih izbavio iz patnje. To je dan u kojem će svako biti prepušten samom sebi i svojim djelima, i u kojem neće biti zaštite ni spasa osim Allahovom milošću i Njegovim oprostom.

Dakle, ovaj ajet nas upozorava da se ne oslanjamo na druge – ni na rodbinu, ni na prijatelje, ni na posrednike – jer na Sudnjem danu svako će odgovarati samo za sebe. Zato je jedina mudrost i spas u pokornosti Allahu i izbjegavanju onoga što je zabranio, još u ovom životu, dok imamo priliku.

Pouke iz ajeta:

1. Odgovornost je lična – niko neće moći snositi tuđe grijehe niti preuzeti odgovornost za tuđa djela. Zato trebamo graditi svoj odnos s Allahom i činiti dobra djela koja će nam biti od koristi na Danu kada nikakva pomoć neće biti moguća.
2. Ne oslanjati se na posrednike – šefaat na Sudnjem danu bit će samo uz Allahovo dopuštenje i samo za one kojima je On zadovoljan. Zato se trebamo truditi da zaslužimo Njegovo zadovoljstvo, a ne da se uzdamo u tuđe zauzimanje bez vlastitog truda.
3. Otkup neće biti prihvaćen – koliko god čovjek nudio, neće moći otkupiti svoje grijehe. Ovo nas uči da je pravo blago dobro djelo i iskren pokajanje, a ne materijalno bogatstvo koje će ionako ostati na ovom svijetu.
4. Dan kijameta je stvarnost – vjerovanje u ovaj dan i njegove strahote čini vjernika budnim i svjesnim u njegovom životu, te ga podstiče da živi u pokornosti i da se kloni grijeha.
5. Milost i oprost su od Allaha – iako je ovaj ajet upozoravajućeg karaktera, on nas istovremeno upućuje da je jedini izvor nade i spasa Allahova milost, pa se trebamo Njemu obraćati, od Njega tražiti oprost i nastojati da budemo među onima kojima će On podariti Svoju milost na Sudnjem danu.