Sura El-Bekara — Ajet 76

Značenja riječi:

• "Feteha" (فتح) – ovdje znači: presudio, odredio, objasnio i darovao znanje.
• "Li yuhâddžûkum" (ليحاجوكم) – da bi vas pobijali dokazom, odnosno da bi vas pozvali na odgovornost i raspravljali s vama na osnovu toga.
• "Hala" (خلا) – osamili se, povukli se nasamo.

Tumačenje ajeta:

Ovo je još jedan primjer licemjerja i prevrtljivosti dijela jevreja iz Medine. Kada bi se susreli s vjernicima – ashabima Poslanika, a.s. – oni bi licemjerno govorili: "Mi vjerujemo kao što i vi vjerujete", priznajući da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zaista poslanik i da je njegov dolazak najavljen u Tevratu. Na taj način su htjeli pokazati da su na strani vjernika i da dijele njihova uvjerenja.

Međutim, kada bi se osamili jedni s drugima, pa bi se sastali oni koji su bili skloni licemjerju s onima koji su bili iskreniji u svom jevrejstvu, međusobno su se korili i govorili: "Zar vi vjernicima govorite ono što vam je Allah objavio u vašoj Knjizi – da je Muhammed istiniti poslanik i da će doći – da bi vam oni to kasnije uzeli kao dokaz protiv vas? Oni će vam to pred vašim Gospodarom na Sudnjem danu predbaciti i reći: 'Vi ste sami priznali da je on poslanik, pa zašto ga niste slijedili?'"

Zatim im Allah upućuje prijekor: "Zar ne razumijete?" – odnosno, zar ne shvaćate da će vam to što im govorite biti korišteno kao argument protiv vas? Zar ne shvaćate posljedice svojih riječi? Da su razmišljali, ne bi govorili ono što im šteti i što će im biti dokaz protiv njih.

Pouke iz ajeta:

1. Opasnost licemjerja – Ajet upozorava na licemjerje i dvostruke standarde u govoru i ponašanju. Vjernik mora biti iskren i dosljedan u svojim riječima, bez obzira na to s kim razgovara.
2. Odgovornost riječi – Svaka riječ koju izgovorimo ima posljedice. Čovjek treba dobro promisliti prije nego što nešto kaže, jer će riječi biti svjedok za ili protiv njega na Sudnjem danu.
3. Znanje je emanet – Onaj ko posjeduje znanje o istini dužan ga je ispravno koristiti. Znati istinu, a ne postupati po njoj, znak je zablude i uzrok je propasti.
4. Dosljednost vjernika – Pravi vjernik ne mijenja svoj stav i govor zavisno od toga s kim se nalazi. On je isti u javnosti i u osami, jer je svjestan da ga Allah, dželle šanuhu, uvijek vidi i čuje.
5. Čuvanje od samozavaravanja – Ajet nas uči da ne budemo poput onih koji misle da svojom lukavošću mogu prevariti vjernike, a zaboravljaju da Allah sve vidi i da će svako dobiti ono što je zaslužio.