Sura El-Hadž — Ajet 12

Značenje riječi:

• "Jed'u" – zaziva, obožava, moli.
• "Min dunillah" – mimo Allaha, pored Allaha.
• "Ma la jedurruhu" – ono što mu ne može nauditi.
• "Ve ma la jenfe'uhu" – i ono što mu ne može koristiti.
• "Dalike huve-d-dalalul-be'id" – to je baš zabluda daleka (od Istine).

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet opisuje stanje onoga koji je ušao u islam slabog uvjerenja i pun sumnje, pa obožava Allaha na način pun kolebanja – poput čovjeka koji stoji na ivici planine ili zida, nesiguran u svoju ravnotežu. On svoju vjeru veže za ovozemaljski život: ako mu život teče u zdravlju i blagostanju, ustraje u ibadetu; a ako ga pogodi nevolja ili iskušenje, pripisuje to svojoj vjeri i od nje se odvraća – vraća se na petama nakon što je krenuo Pravim putem. Takav čovjek gubi i dunjaluk i ahiret: dunjaluk zato što njegovo nevjerstvo ne mijenja ono što mu je Allah odredio, a ahiret zato što ulazi u Vatru. To je očigledan i jasan gubitak.

Zatim se objašnjava da taj gubitnik, pored Allaha, zaziva i obožava one kojima se ništa ne može nauditi ako ih ne obožava, niti mu mogu koristiti ako ih obožava – to su kumiri i idoli. Oni ne posjeduju moć ni da naškode ni da koriste. Zazivanje takvih bića, koja ne mogu ni nauditi ni koristiti, upravo je zabluda daleka od Istine i Pravog puta. To je skretanje koje je najudaljenije od upute, jer čovjek napušta Onoga Koji čuje i odgovara, i obraća se onome što je nijemo i bespomoćno. Štaviše, ono čemu se on obraća – njegova šteta je izvjesnija od njegove koristi, pa kako je tek loš taj zaštitnik i kako li je tek loš taj pratilac!

Pouke iz ajeta:

1. Prava vjera je ona koja počiva na čvrstom uvjerenju i iskrenosti prema Allahu, a ne na interesu i prolaznim okolnostima.
2. Onaj koji svoju vjeru veže za ovozemaljske stvari – izgubit će i ovaj i onaj svijet.
3. Obožavanje bilo koga mimo Allaha je najveća zabluda, jer ti lažni bogovi ne mogu ni nauditi ni koristiti.
4. Čovjek treba svoje povjerenje i nadu polagati samo u Allaha, Koji jedini posjeduje moć da koristi i šteti.
5. Ovo nas uči da je islam vjera sigurnosti i spokoja, a ne vjera kolebanja i straha – ko god se iskreno Allahu preda, Allah ga neće ostaviti ni na dunjaluku ni na ahiretu.