Sura Es-Saffat — Ajet 6

Značenje riječi:

• Zejjennā – uljepšali smo, ukrasili.
• Semā'ed-dunjā – najbliže nebo, prvo nebo koje je vidljivo ljudima.
• Zīnetil-kevākib – ukrasom zvijezda; zvijezde su ovdje opisane kao ukras koji krase nebo.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah nas obavještava da je On ukrasio najbliže nebo, ono koje ljudi mogu vidjeti svojim očima, sjajnim zvijezdama. Te zvijezde, koje nam se čine kao rasuti dijamanti na tamnoj podlozi noćnog neba, nisu nastale same od sebe, niti su slučajnost – one su Allahovo djelo i dio Njegovog savršenog uređenja svemira. Ovaj ajet nas uči da je svemir, sa svim svojim ljepotama, svjesno i promišljeno stvoren od strane Jedinog Stvoritelja, te da je ta ljepota znak Njegove moći i mudrosti. Zvijezde nisu samo ukras, već i putokazi u tami, znakovi za one koji razmišljaju, i svjedoci Allahove veličine koja se ogleda u svakom kutku nebeskog svoda.

Pouke iz ajeta:

• Posmatranje neba i zvijezda je put ka spoznaji Allaha – što više čovjek proučava svemir, jasnije mu postaje da on nije nastao sam od sebe, već da ga je stvorio Onaj Koji je Svemoćan i Sveznajući.
• Ljepota koju vidimo u prirodi nije slučajna; ona je znak Allahove ljubavi prema Svojim stvorenjima, jer im je podario pogled koji uživa u toj ljepoti.
• Ovaj ajet nas poziva na razmišljanje i duboku spoznaju, jer Kur'an ne traži od nas samo slijepo vjerovanje, već i posmatranje, promišljanje i izvođenje zaključaka koji nas približavaju Stvoritelju.
• Kada čovjek spozna veličinu Allahovog stvaranja, njegovo srce se ispunjava poniznošću i zahvalnošću, te shvata koliko je mali pred Veličinom Onoga Koji je sve ovo stvorio.