Sura Sad — Ajet 32

Značenje riječi:

• "Ahbabtu" – volio sam, pretpostavio sam.
• "Hubbe-l-hajr" – ljubav prema dobru, a ovdje se misli na konje.
• "An zikri rabbi" – umjesto sjećanja na Gospodara moga, odnosno umjesto obavljanja namaza.
• "Tevaret" – sakrila se, nestala.
• "Bil-hidžab" – iza zastora, misli se na zastor noći koji prekriva sunce.

Tumačenje ajeta:

Kada su pred Sulejmana, a.s., dovedeni najljepši i najbrži konji, on se toliko zaokupio njihovim posmatranjem i divljenjem da je propustio obavljanje ikindija-namaza (poslijepodnevnog namaza). Sunce je zašlo, a on to nije ni primijetio, jer je bio duboko zaokupljen tim prizorom. Kada je shvatio šta se dogodilo, obratio se svome Gospodaru i priznao svoju grešku, rekavši: "Zaista sam volio ljubav prema dobru (konjima) više nego sjećanje na Gospodara moga, sve dok se sunce nije sakrilo iza zastora noći." Ovim riječima je iskazao žaljenje i kajanje zbog toga što je dozvolio da ga ovozemaljska ljepota odvrati od ibadeta i pokornosti Allahu. Nakon toga je naredio da mu vrate konje, te je počeo sjeći njihove noge i vratove, žrtvujući ih na putu Allaha, kao znak odricanja od onoga što ga je odvratilo od sjećanja na Gospodara.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek je sklon greškama i zaboravu, ali je najvažnije da se nakon greške pokaje i vrati Allahu, kao što je to učinio Sulejman, a.s.
• Ovaj ajet nas uči da ovozemaljske ljepote i užici, ma koliko bili privlačni, ne smiju nas odvratiti od obaveza prema Allahu, posebno od namaza koji je stub vjere.
• Sulejman, a.s., i pored svog velikog bogatstva i moći, nije se ustručavao priznati svoju grešku i pokajati se, što je primjer poniznosti i iskrenosti prema Allahu.
• Ljubav prema dobrim i lijepim stvarima nije sama po sebi loša, ali postaje problem kada nas odvrati od onoga što je važnije – od sjećanja na Allaha i izvršavanja Njegovih naredbi.
• Ovaj ajet nas podsjeća na vrijednost vremena i važnost da budemo svjesni prolaska vremena, kako ne bismo propustili ključne trenutke ibadeta zbog ovozemaljskih zanimacija.