Sura En-Nisa — Ajet 146

Značenje riječi:

• Tâbû – pokajali se, vratili se Allahu.
• Aşleḩû – popravili, ispravili ono što su pokvarili.
• A‘tasamû billâh – čvrsto se držali Allaha, oslonili se na Njega.
• Aḩleşû dînehum lillâh – svoju vjeru i djela učinili iskrenim samo radi Allaha.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je u prethodnim ajetima spomenuta sudbina licemjera (munafika) i njihovo teško stanje, Allah, džellešanuhu, ovdje čini izuzetak za one koji su se pokajali. To su ljudi koji su priznali svoje greške i licemjerje, te se iskreno vratili Allahu. Njihovo kajanje nije bilo samo na riječima, već su ga potkrijepili djelima – popravili su ono što su kvarili, ispravili svoje namjere i postupke, kako u onome što je vidljivo, tako i u onome što je skriveno u srcima.

Zatim su se čvrsto vezali za Allaha, oslonili se na Njega i tražili pomoć od Njega u svim svojim stanjima. Svoju su vjeru učinili čistom i iskrenom samo radi Allaha, bez ikakvog pretvaranja, licemjerja ili traženja tuđeg zadovoljstva. Nisu više tražili naklonost ljudi, već samo Allahovo zadovoljstvo.

Za takve ljude Allah obećava da će biti s vjernicima – u ovom svijetu, u društvu dobrih ljudi, a na Sudnjem danu i u Džennetu, gdje će biti u društvu onih koje je Allah obasuo Svojom milošću. Na kraju ajeta, Allah naglašava da će vjernicima dati veliku nagradu – a to je Džennet i zadovoljstvo Allahovo, što je najveća nagrada.

Pouke iz ajeta:

1. Vrata pokajanja su uvijek otvorena – ma koliko čovjek pogriješio, pa čak i pao u licemjerje, iskreno kajanje i povratak Allahu brišu prošle grijehe. Ovo je najveća milost koju je Allah darovao Svojim robovima.
2. Pokajanje mora biti praćeno djelima – nije dovoljno samo reći "kajem se", već je potrebno popraviti ono što je pokvareno, ispraviti svoje postupke i vratiti se ispravnom putu.
3. Čvrsto oslanjanje na Allaha – vjernik se ne oslanja na svoju snagu i moć, već se čvrsto drži Allaha, tražeći od Njega pomoć i uputu u svakom trenutku.
4. Iskrenost (ihlas) je temelj prihvaćenih djela – Allah ne gleda na količinu djela, već na iskrenost srca. Djela učinjena samo radi Allaha imaju vrijednost i donose nagradu, dok djela pomiješana s pretvaranjem gube svoju vrijednost.
5. Društvo vjernika je najveća čast – biti s vjernicima, u njihovom društvu na ovom svijetu i u Džennetu, najveća je sreća i čast koju čovjek može postići.
6. Nada u Allahovu nagradu – Allah naglašava da će vjernicima dati "veliku nagradu", što ulijeva nadu i ohrabruje svakog vjernika da ustraje na putu iskrenosti i dobra, bez obzira na poteškoće.