Sura El-Ahkaf — Ajet 21

Značenja riječi:

• Ehkaf – pješčane dine, velika pješčana brda; označava područje gdje je živio narod Ad, na jugu Arapskog poluotoka.
• Halet-n-nuzuru – već su prošli poslanici i upozoritelji.
• Enzera – upozorio je, upozoravao na posljedice.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, obraća se Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Spomeni, o Poslaniče, brata Ada – a to je poslanik Hud, alejhis-selam – kada je upozoravao svoj narod na kaznu Allahovu, dok su oni boravili u svojim nastambama u području poznatom kao 'Ehkaf' (pješčane dine na jugu Arapskog poluotoka)."

Hud je nazvan "bratom Ada" zbog krvnog srodstva, jer je pripadao njihovom plemenu i bio jedan od njihovih uglednika, a ne zbog vjerske bliskosti.

U ovom ajetu se naglašava da su prije Huda, alejhis-selam, i nakon njega dolazili poslanici koji su upozoravali svoje narode na istu istinu – da se samo Allah, džellešanuhu, ibadeti i da Mu se ništa ne pridružuje u obožavanju. Hud je, poput njih, pozivao svoj narod riječima: "Ne obožavajte nikoga osim Allaha! Ja se, doista, bojim za vas kazne Velikog dana – Dana kijameta, čiji će užas biti strašan i nepodnošljiv zbog vašeg širka i nevjerovanja."

Ovim se ukazuje da je poslanik Hud slijedio isti put kojim su išli svi poslanici prije njega i poslije njega – put čistog tevhida (vjerovanja u jedinstvo Allaha) i upozoravanja na posljedice nevjerovanja.

Pouke iz ajeta:

• Poslanici, alejhimus-selam, svi su dolazili s jednom istom porukom – pozivom na ibadet samo Allahu, džellešanuhu, i upozorenjem na kaznu za one koji odbiju.
• Briga poslanika za svoj narod i iskrena želja da ih spase od kazne pokazuje koliko je vjerovjesnicima stalo do upute i sreće njihovih zajednica.
• Uzvišeni Allah spominje prošle narode i njihove poslanike kao pouku i opomenu kasnijim generacijama, da bi se ljudi prisjetili i vratili na Pravi put.
• Strah od Dana kijameta i njegove veličine treba biti pokretač za čovjeka da se pokaje, vrati Allahu i iskreno Ga obožava, jer je to jedini put spasa.
• Ovaj ajet nas uči da je lijepo spominjati poslanike i njihove borbe, te iz njihovih priča izvlačiti pouke za vlastiti život i vjeru.