Sura El-Ahkaf — Ajet 5

Značenje riječi:

• "Men lā yestecību" – oni koji ne odgovaraju na dovu (molitvu), odnosno ne uslišavaju.
• "Gāfilūn" – nemarni, nehajni, oni koji ne primjećuju i ne razumiju.

Tumačenje ajeta:

Niko nije u većoj zabludi od onoga koji, umjesto Allaha, moli i priziva one koji mu ne mogu odgovoriti sve do Sudnjeg dana. To su mrtvi predmeti, kipovi, idoli, kamenje i slično – stvari koje ne čuju, ne vide i ne razumiju. Oni su potpuno nemarni prema dovi onih koji ih obožavaju; ne znaju ko ih moli, niti šta se od njih traži. Oni ne mogu donijeti nikakvu korist, niti otkloniti bilo kakvu štetu. Čak i kada bi im se neko obratio cijeli život, oni ne bi odgovorili niti bi bili svjesni tog obraćanja. To je najveća zabluda i najdublja neznanje – okrenuti se od Allaha, Koji čuje i odgovara, i moliti stvari koje su mrtve i nemoćne.

Pouke iz ajeta:

1. Veličina Allahove milosti prema čovjeku – On čuje svaku dovu i odgovara onome ko Ga moli, u svakom trenutku i na svakom mjestu.
2. Čovjekova sreća je u iskrenom obraćanju Allahu, a ne u traženju pomoći od stvorenja koja ne posjeduju ništa.
3. Ovo nas uči da svoju nadu i pouzdanje trebamo polagati jedino u Allaha, jer samo On može pomoći i uslišati dove.
4. Ajet nas upozorava na opasnost širka (pripisivanja ortaka Allahu) i pokazuje koliko je to ponižavajuće stanje za čovjeka – moliti stvari koje su niže i slabije od njega samog.
5. Islam poziva čovjeka na dostojanstvo i slobodu od ropstva lažnim božanstvima, te ga usmjerava ka jedinom Gospodaru koji je živ, moćan i koji brine o svojim robovima.